Vanja Nenadić: Nemam problem da priđem muškarcu ako mi se dopadne

Vanja Nenadić: Nemam problem da priđem muškarcu ako mi se dopadne

Autor: | 27/04/2017

0

 

Glavnom ulogom u komediji “Biser Bojane” Vanja Nenadić pokazala je da je postala novi biser naše glumačke scene. Uz kolegu Slavena Došla, sa kojim je profesionalno stasavala na časovima glume u rodnom Somboru, šarmantna dvadesetpetogodišnjakinja zablistala je u filmu iza kojeg stoje Milan i Milutin Mima Karadžić, i tako najavila veliki ulazak na regionalnu javnu pozornicu.

Iako ima tek početničko iskustvo, simpatična Vojvođanka odlično se snalazi u novim izazovima koje joj životni poziv nosi. Dok evocira uspomene na odrastanje “u tem Somboru”, u kom trenutno priprema predstavu “Plava ptica” u režiji Sonje Petrović, i opisuje lični doživljaj dinamike života na beogradskom asfaltu, mlada umetnica kaže da ju je profesija naučila da živi u trenutku. Istovremeno, puna entuzijazma, tvrdi da živi i svoje snove. U intervjuu za “Hello!” Vanja otvoreno govori o odnosu sa Slavenom, kolegom i prijateljem iz detinjstva, objašnjava šta joj je najvažnije u odnosu sa drugim ljudima, naročito muškarcima, i otkriva da li je trenutno zaljubljena. Na početku razgovora osvrnula se na ulogu simpatične Crnogorke Lole.

-Veoma sam zadovoljna što mi je data prilika da zaigram u ovakvoj priči. Film uigranog rediteljsko-producentskog tima Karadžić-Đurković svideo se publici i zahvalna sam na prostoru koji mi je pružen.

Odakle potiče ljubav prema glumi, kako ste se opredelili da baš ona bude vaš životni poziv?

-Negde u petom razredu osnovne škole glumica Olgica Nestorović je pri „Narodnom pozorištu“ u Somboru osnovala dramski studio i meni se učinilo prirodnim da budem njegov deo. Počeli smo sa jednostavnim vežbama bez ikakvog opterećenja, i ubrzo sam sebe zatekla kako vežbam monologe i planiram da upišem akademiju. Primljena sam u klasi Gordane Marić i evo, nastavljam da se igram.

Da li ste u toj odluci imali podršku najbližih ili ste upisivanjem Fakulteta dramskih umetnosti ispoljili tvrdoglavost?
-Od samog početka gluma je bilo nešto što me raduje i okupira, i roditelji su me u tome pratili i bezrezervno podržavali. U školi su me, znajući koliko je jaka ta moja želja, lukavo primoravali da se više posvetim obavezama koje sam zapostavljala tako što su mi zabranjivali da idem na glumu dok to ne završim. To mi je tada bila najgora noćna mora, ali sam im sada zahvalna na lekcijama.

Odrasli ste u Somboru, u kojem danas gostujete s predstavama, budući da živite u Beogradu. Osećate li se u Somboru kao gost ili ste i dalje emotivno podeljeni između dva grada?
-Sombor je divan grad za odrastanje, dao mi je prijatelje za ceo život, a uspomene se kriju iza svakog ćoška. To je mesto u kome imate mirna leta i lenje zime, u kome sam se formirala i koje uvek nosim sa sobom. Beograd mi je pružio priliku da se još bliže odredim, da proširim krug prijatelja i da se bavim onim čime volim. U početku mi je bila strana njegova užurbanost, ali sada ne bih mogla da zamislim život koji u sebi nema neki njegov deo. Naravno, postoje dani kada me oba grada ljute ili se osećam kao da me ignorišu, ali tako je sa svakim prijateljstvom.

U filmu “Biser Bojane” pokazali ste se u vožnji kajta. Jeste li sportski tip, koliko pažnje posvećujete izgledu i zdravim životnim navikama?

-Obaveze me često sprečavaju da tome posvetim vremena koliko bih želela, ali se trudim da vodim računa o izgledu i o zdravoj ishrani. U poslednje vreme sam sve to dosta zapostavila, tako da se polako vraćam u formu.

Koliko je bilo zahtevno “pretvoriti” vojvođanski, somborski akcenat u crnogorski? Jeste li često ponavljali scene zbog toga?
-Crnogorski akcenat mi je u početku delovao zastrašujuće, ali baš zbog toga mi je bio podsticaj i izazov. Svi znamo da nema mnogo zajedničkog u vojvođanskom i crnogorskom izgovoru, ali uz podršku kolega i pre svega sjajno vođstvo Dubravke Drakić, uspela sam da to savladam. Imam sreće što sam sluhista, pa ponavljanje scena nije bio čest slučaj.

Mnoge devojke zavide vam na romantičnim scenama sa kolegom i sugrađaninom Slavenom Došlom. Da li je bilo teško odoleti njegovom šarmu ili je baš sve bila čista gluma?
- Mislim da je ipak njemu bilo teže. Šalu na stranu, Slaven je moj prijatelj od malena i veliki profesionalac, tako da nam romantične scene nisu predstavljale nikakav problem.

Glumac Slaven Došlo otkriva da je nestalan i čudan kao i poziv koji je odabrao

Slaven je takođe Somborac. Da li je činjenica da se poznajete bila olakšavajuća ili otežavajuća okolnost za vaše uloge?
- Svakako da je to što se tako dugo poznajemo bila prednost, jer je poverenje među glumačkim partnerima jedna od najbitnijih stvari kada zajedno tragate za istinitošću. Pozitivna stvar je i to što možete jedno drugom bez uvijanja da kažete ukoliko smatrate da je nešto loše ili da nešto treba da se promeni. Među nama nema sujete, postoji samo podrška.

Koliko vam je njegovo dosadašnje iskustvo bilo od koristi?
-Umeo je da me smiri kada nešto nije išlo po planu ili je delovalo neizvodljivo. On se već susretao sa sličnim situacijama i pomogao mi je da rasporedim svoju energiju.

Igrate šarmantnu, duhovitu Lolu. Koliko ste privatno slični ovoj devojci, jeste li kao i ona ekstrovertni, poverljivi prema strancima i radoznali, ili ste pak njena suprotnost?

-Volim ljude i čitav spektar različitosti koje život nosi. Zbog toga se ne zatvaram pred drugima i novim iskustvima, tako da sam dobar deo sebe mogla da ugradim u lik Lole. S druge strane, naravno da postoje brojne različitosti. Pre svega, nisam toliko naivna.

Koliko je mladi, povučeni i emotivno prilično nepristupačan doktor Đorđe Popović, kojeg u filmu tumači Slaven, blizak tipu muškarca koji može da privuče vašu pažnju?
-Nemam svog „idealnog“ muškarca. Ne postoji nikakav recept. Hemija je presudna.

Jeste li spremni da preuzmete inicijativu kada vam se neko dopadne?
-Nemam nikakav problem da priđem muškarcu ako mi se dopadne, a i ne žalim se. Što mi ne bismo nekada bile hrabrije?

Jeste li trenutno slobodni ili ste u emotivnoj vezi?
-Uživam u slobodi.

Šta je osnova za kvalitetan odnos između dvoje partnera? Verujete li da li je ljubav dovoljna da se prevaziđu sve prepreke?

- Ne. Ljubav jeste baza, ali koliko god da je jaka, ugasiće se ako nema poštovanja, poverenja, iskrenosti, koje smatram osnovom ne samo kvalitetnog emotivnog odnosa, već odnosa sa ljudima generalno.

Kakve su vaše profesionalne ambicije, o kakvoj ulozi maštate i koliko u tom aspektu gledate u budućnost?
- Najveći problem je što u ovoj profesiji ne mogu ništa da planiram, a volim da pravim dugoročne planove. Sve to se u našem slučaju menja iz dana u dan, ne možemo da planiramo letovanje, zimovanje, druženja, jer nikada ne znamo da li će i kada nešto da se desi. Vremenom sam naučila da živim u trenutku, a verujem da će mi se put u nekom momentu sam pokazati. Za sada živim svoje snove.

Komentari (0)

Loading
Deana Đukić Boško Karanović
Tagovi: vanja nenadić