Srđan Timarov: Podižući teret, bildovao sam svoj karakter i svoj život

Srđan Timarov: Podižući teret, bildovao sam svoj karakter i svoj život

Autor: | 27/01/2017

0

Citatom “Biti spreman, to je sve" Šekspirovog junaka Hamleta glumac Srđan Timarov u najkraćem objašnjava potpuno novu životnu fazu u koju je svesno, sopstvenom odlukom zakoračio na pragu pete decenije života. Disciplina, odricanje i istrajnost poslužili su članu beogradskog "Jugoslovenskog dramskog pozorišta" kao svojevrstan poligon za razotkrivanje dubljih slojeva ličnosti i čvrstog karaktera, zahvaljujući čemu je danas, kaže, unapređena verzija sebe. Ključnu ulogu u otkrivanju lepote i zavodljivosti fitnesa imala je njegova emotivna partnerka Danijela, koja je, osim što je i sama posvećena treniranju i zdravom načinu života, i profesionalno involvirana u ovu oblast. Dok prvi put javno govori o odnosu sa novom izabranicom, jedan od glavnih junaka filma "Stado" samo za magazin "Hello!" otkriva pozadinu transformacije koju je doživeo u proteklih godinu dana, kakvu ulogu u tome je imao Marinko Madžgalj i kako je od antidepresiva došao do eliksira zdravlja i vitalnosti.

U jubilarnoj četrdesetoj godini šarmantni gumac odlučio je da sebe nagradi top-formom. O motivima koji su ga na to nagnali Timarov govori na početku razgovora.

- Četrdesetu godinu osetio sam kao svoju najbolju. I kroz realnost i instinktivno. I živim je baš tako. Teško je biti mlad muškarac, puno je lutanja i manjka samopouzdanja, koje opet ide iz nedostatka iskustva. Mladost je velika borba za veliku neizvesnost. Muškarac u četrdesetoj ulazi u svoje najpotentnije muško doba. Sad sam najbolji i, za razliku od ustaljenog mišljenja, ne bih se menjao ni za dva meseca u rikverc.

Kada ste počeli sa intenzivnim treninzima?

- Odluku da osvajam snagu u teretani doneo sam na početku 2016. godine. Želja je bila da poklonim sebi "antidepresiv" kada mi budu čestitali četrdeseti rođendan, da se tada osećam i izgledam nikad bolje. Telo je naša jedina kuća, naša fantastična mašina o kojoj se moramo brinuti. U suprotnom, ona propada, puca, pati, sabotira nas. A mi smo skloni da više brinemo o sopstevenim automobilima. To je porazno. Spoznao sam da je snaga baza, to je obaveza muškarca, njegov biološki zadatak. Bez nje je sakat. Snaga ti treba da sediš, da te ne boli krevet kad ležiš u njemu, vrlo ti je potrebna i kad ideš sa ženom u krevet i želiš dobar provod. Da, i libido od snage buja. Potrebna je za hormonski balans, i za dete, i za posao. Baš kao i kada tegliš kese iz radnje. Snaga ti je potrebna kao baza za sve druge sportove koje voliš. A i drži ti stare povrede da te više ne bole. Treba ti da izdržiš 21. vek i sve njegove "tegove". Hamlet kaže: "Biti spreman to je sve".

Kako ste pronašli svoj idealni tip vežbanja?

- Kao neko ko je permanentno u sportu želeo sam da iskoristim i razvijem dar koji sam dobio genetikom, a to je telo koje jako dobro odgovara na trening snage, što nikada do sada nisam iskoristio. A darovi su tu da se razvijaju i koriste. Ako to ne činite, šta god taj potencijal od života bio, činite veliki greh. Svaki dar nam je tu da se koristi i deli, razvija, neguje, poklanja sebi i drugima. I, eto, došlo je vreme za snagu. A ona je otvorila velike horizonte, važne spoznaje. To nije postalo vežbanje, već življenje. Snaga mišića je došla u balans sa svim drugim unutrašnjim muškim snagama, koje su jake. Što je takođe lepota ovih četrdesetih. Realan sam. Vidim, ne umišljam. Balanas, stabilnost, znanje, mir, ostvarenost, iskustvo, pređeni mnogi kilometri i krugovi, prave želje, hranljive, svest o lepoti života. Mišići su tu, a moja unutrašnjost je sada u stanju da ih nosi.

Koliko se truda, odricanja i eventualnih kriznih perioda krije iza sadašnje izvajane figure?

- Mnogo. Vrlo je kompleksno i teško. Vežbajući mišiće, stavljao sam sebe na velike testove i samoupoznavao se. Nametao sam sebi rigoroznu disciplinu. Odricao se. Mučio. I posmatrao kako na to reagujem. Gledao sam do koje mere sam u stanju da naredim sebi i da to poštujem, da ne potkradam sebe, da se ne samozavaravam. Kako reaegujem na sopstvene limite, koliko umem sebi da branim, kakva mi je samokontrola uprkos iskušenjima. Kako reagujem na odricanje, na dijetu, koja je praktično iskustvo posta. Vladati sobom i svojim slabostima, naređivati sebi i ne biti popustljiv, napadati lenjost koja je strašna "bolest" i pobediti, to je za mene bilo dragoceno. Podižući teret, bildovao sam svoj karakter, svoj život. To sada mogu da primenim u sve druge životne segmente. "U zdravom telu zdrav duh" - otrcano, a pretačno.

Kome ste poverili svoju formu?

- Dušanu Rajiću, vrsnom znalcu, pasionirani posvećenik svoga posla, izuzetnom motivatoru i vrednom istraživaču. Zovem ga "Surovi". On će daleko stići. Kamo sreće da nam je više stručnjaka poput njega u svakoj sferi. Otvorio mi je svet fitnesa na najbolji način i samim tim pokazao koliko se neukih time bavi i zamlaćuje ljude. Naučio me je mnogo toga, razbio predrasude i napravio sa mnom rezultate kojima sam prezadovoljan.

Srđan Timarov: Preplavljen najlepšim emocijama

Jeste li promenili i način ishrane, na čemu se ona sada zasniva?

- Drastično sam promenio način ishrane. To je upravo jedna od najvrednijih stvari. Ishranu mi je koncipirao trener i zbog te promene ja više nisam bolestan, nisam umoran, niti iscrpljen, a to je ranije bilo permanentno, iako sam povećao sve napore, i na poslu, i privatno, i fizički. Treninzi te ne iscrpljuju, on ti daju snagu za život. Drugi sportovi su neuporedivo zanimljiviji, luđi, kreativniji, ali kradu snagu, umaraju. Sa teretanom imaš snage i za njih. Ishrana je važna upravo koliko i trening. Bez pravilne ishrane vežbom samo mučiš i truješ organizam. Moja ishrana je bogata proteinima, povrćem, orašastim plodovima. O hidratima mnogo vodim računa. Tu se gotovo svakodnevno konsultujem sa trenerom. Nevolje stižu od ugljenih hidrata. Sedam i po nedelja držao sam i izdržao keto dijetu, bogatu mastima, a siromašnu ugljenim hidratima. To je veliko, teško, dragoceno iskustvo sa puno benefita.

U kojoj meri vam je estetski aspekt imperativ kada je reč o motivaciji?

- Lepota je opijum. Danas pogotovo. Izgled je bio jak motiv. Eksperiment sa sopstvenim potencijalom. Ali taj atletski izged iskonska je težnja i standard. Večita. Pogledajte crteže sportista iz antičke Grčke, pogledajte Mikelanđelove skulpture. Tome se uvek teži i u tome ljudsko oko voli da uživa. Upoznao sam, što mi je i bila velika želja, prirodni limit svog tela i shvatio kada ljudi počnu da uključuju u izgled "hemiju", i da to prepoznam. I da se tu zaustavim.

Koliko vam je odnos prema fizičkoj kulturi promenio odnos prema drugim segmentima života, jeste li presložili prioritete?

- Prioritete je poslagala moja fina zrelost. Taj novi poredak mi je dragocen, presudni činilac života. Među prioritetima veoma važno mesto zauzima i trening. On daje veliku snagu koja je u dobrom balansu sa puno unutarnje snage.

Šta je bila prekretnica u odluci da se okrenete sebi i oslušnete svoj organizam?

- Počelo je da me boli koleno posle deset godina treniranja boksa. Marinko Madžgalj mi je pred zajedničku predstavu pričao kako ga bole leđa, a meni je u tom trenutku pukla tetiva na prstu ruke dok sam se presvlačio u garderobi. Gledao je šta mi se desilo i rekao: "Pucamo, mnogo radimo, moramo da se čuvamo, moramo da se odmaramo". Ubrzo smo izgubili dragog Marinka i to me je mnogo potreslo. Bio je dve godine mlađi od mene. Čuvaću se. Koliko umem.

Koliko vas je ova životna faza promenila i u čemu se ta promena najjasnije ogleda?

- Realan sam. Pravim dobre izbore. Uživam u svemu do kraja. Govorim šta mislim. Zahvalan sam. Volim život.

Zamerate li sebi neke postupke iz prošlosti?

- Sve što je bilo i prošlo dovelo me je dovde gde sam sada. A tu je dobro. Najbolje.

Kako su vaši najbliži prihvatili ovog novog Srđana?

- Nisam nov, možda sam unapređen. Poboljšanja se lako prihvataju. A ima i ona: "Ostati svoj znači neprekidno se menjati".

Srđan Timarov: Između sina i mene je najvažnije veliko poverenje

Da li se vaša posvećenost vežbanju prenosi i na sina Lazara?

- Baš je sportski nastrojen. Veoma mu je razvijen takmičarski duh. Uživam gledajući ga. Traži se. Svašta proba. Puštamo ga. Sad je u fazi pasioniranog treniranja fudbala. Nataša takođe redovno vežba, a Lazar gleda sad od mene kako se hranim, što je odlično. Stiska mišiće da merimo ko je jači. Preslatko. Gledamo utakmice, učimo pravila sportova. Imam sportskog druga.

Jeste li jednako zadovoljni sobom kao ocem kao što ste zadovoljni svojom formom?

- Biti otac Lazaru je iznad i ispred svega. Privilegija. Najveća sreća. A o mom očinstvu sud može dati samo on, moj sin, nikako ja.

Imate punu podršku sadašnje emotivne partnerke. Koliko vam je to važno?

- Oplemenila me je. Ona je najzdravija osoba koju znam, uopšte uzevši. Uz nju je lako menjati se nabolje. Pruža mi veliku snagu i lepotu. Partner u svemu, a to je jako mnogo. Redovni je i posvećeni vežbač, a fitnes je i njena delatnost, uvoznik je američkih "Precor" sprava za vežbanje i fitnes-opreme. Ona mi je otvorila vrata i svest o "džimu". Fizička snaga žene je tek posebna i važna. U treningu snage za žene krije se toliko željeni eliksir mladosti, a ne u kardiovežbama. Jačanje kostiju za pre i posle porođaja, hormonska stabilnost, lepota i svežina tela. Zabluda je da će vežbom u teretani dobiti neke kvrge. To se dobija hemijskim preparatima.

Koliko je za vas zadovoljstvo na emotivnom planu važan preduslov za uspehe na drugim životnim poljima?

- Iz tog zadovoljstva sada profitiraju i uživaju sva druga.

Jeste li spremni da uskoro ponovo "zaigrate" u ulozi oca?

- Nisam do sada igrao uloge očeva, ali ulazim u godine kada i to stiže. Videćemo šta reditelji imaju na umu.

Glumačka profesija zahteva kondiciju. Koliko vam sadašnja forma olakšava posao na sceni i pred kamerama?

- Izuzetno mi pomaže i olakšava. Biti u formi je obaveza mog posla. Biti fizički spreman trebalo bi da bude važan dodatak, vrsta obaveze, na naš kreativni napor i budnost koja je naše opredeljenje. Međutim, to se ne neguje, zanemaruje se. Gluma izuzetno troši organizam. Stresovi, nastupi, emotivna pražnjenja, telesno zahtevne stvari. Opasno je ako nema snage da te čuva. Ja imam svest o tome, a jedan od razloga zbog čega pričam o ovome je da možda probudim tu svest kod mojih kolega i u pozorištima. Sala za vežbe koja postoji u mom "Jugoslovenskom dramskom pozorištu" prazna je.

Kakvi su vam profesionalni afiniteti?

- Očekujem da neko u Srbiji konačno snimi ozbiljnu akciju sa glumcima u formi. Prošla godina bila je baš šarena. Premijera predstave "Kerovi" koju mnogo volim, "Spamelot", "Hotel Slobodan promet", snimanje i premijera filma "Stado" Nikole Koja, na koji sam ponosan, film sa Goranom Markovićem, serije sa Draganom Bjelogrlićem i Zdravkom Šotrom, gostovanje u "Državnom poslu". Sada malo uživam u odmoru, pa sledi povratak u "šareno".

Komentari (0)

Loading
Deana Đukić Hello!/Mirko Tabašević

Pročitajte još