Ljiljana Habjanović Đurović: Želim unuče, pa da se sa njim slikam za naslovnu stranu Hello!

Ljiljana Habjanović Đurović: Želim unuče, pa da se sa njim slikam za naslovnu stranu Hello!

Autor: | 01/11/2016

0

Govori o svom novom romanu „Onda je došla Dobra Vila“, savremenoj porodičnoj drami o bezuslovnoj ljubavi, knjizi koja roditelje podseća na mnoga važna pitanja...

Novi roman Ljiljane Habjanović ĐurovićOnda je došla Dobra Vila” predstavljen je na upravo završenom “Sajmu knjiga” u Beogradu.

Ovu jedinstvenu porodičnu priču pridodala je zbirci romana, od ukupno četrnaest, koliko ih je do sada objavila, prodatih u tiražu većem od milion primeraka.

Na promocijama u zemlji i inostranstvu predstavljaju je kao najčitanijeg živog pisca srpskog jezika i kao najuspešniju srpsku spisateljicu u inostranstvu posle 2.000. godine.

U inostranstvu je do sada objavljeno četrdeset prevoda njenih knjiga na petnaest jezika.

Za knjige iz duhovnog ciklusa, priznanja je dobila i od mitropolita Ruske pravoslavne crkve u Moskvi i od fratra katoličke bazilike Svetog krsta u Firenci.

Jedini je pisac čiji se romani prodaju u crkvama, manastirima i knjižarama srpske i ruske pravoslavne crkve. Knjige prevedene na engleski dostupne su čitaocima širom sveta preko američke prodajne mreže „Amazon“.

Lista uspeha koje ređa nastavlja se dalje. Vlasnica i glavna urednica izdavačke kuće “Aleksandrija“ za magazin “Hello!” govori o novom romanu i podršci supruga Milovana i sina Aleksandra.

Šta vam je poslužilo kao inspiracija za novu knjigu?

- Inspiraciju sam pronašla u stvarnosti koja nas okružuje. Roman „Onda je došla Dobra Vila“ ima dva sloja. To je savremena porodična drama o bezuslovnoj ljubavi. O tajnama i mudrosti, o moći i nemoći, o porazima i snazi majčinstva. Ali, to je istovremeno i priča o duhu vremena u kome živimo i o iskušenjima koja vrebaju mladog čoveka. To je knjiga koja mlade upozorava da im slobodu mogu dati samo oni koji ih istinski vole, a svi drugi koriste obećanja o slobodi da bi ih zarobili. To je knjiga koja podseća roditelje na mnoga važna pitanja koja moraju da postavljaju sebi. I na ono najvažnije: „gde je, s kim je i šta radi moje dete?“

Koji je najveći poraz majčinstva?

- Majka je u stanju da učini sve za svoje dete, spremna je na svaku žrtvu. Ali, majka dete ne može da učini srećnim. Taj trenutak kada se majka suoči sa istinom da sreća njenog deteta zavisi od mnogih okolnosti na koje ona ne može da utiče, i od drugih ljudi, najveći je poraz majčinstva.

Koliko je autobiografskih elemenata utkano u ovu vašu priču?

- Ovo, hvala Bogu, nije naša priča. Ali, s druge strane, u knjizi su iznete mnoge istine u kojima se mogu prepoznati svaka majka, otac i svako dete. Mnoge istine o svetu u kome živimo i duhovnim uticajima kojima smo izloženi, a da to i ne znamo. Dok nisam počela da mislim slobodno, dok nisam otkrila lepotu, istinitost i dubinu hrišćanske vere, i ja sam, poput junakinje romana, bila „new age woman“. Junacima romana poklonila sam neke dirljive i nežne prizore iz vremena kada je moj Alek bio mali. Poklonila sam im i jednu od svojih molitvi Majci Božjoj. Čula sam je pre dvadeset godina od jedne mudre Kotoranke, i setila je se kada je moj sin, kao šesnaestogodišnjak, prvi put putovao u Ameriku. Evo je: „Ti znaš gde je moje dete, ja ne znam. Ti znaš kako mu je, ja ne znam. Ti možeš da mu pomogneš i da ga sačuvaš, ja ne mogu. Molim te, Mati Božja, pomozi mu i sačuvaj ga!“. Molitva je jednostavna i savršena. Ona istovremeno pokazuje nemoć majke da zaštiti dete sopstvenom snagom, ali i njenu moć da silinom svoje ljubavi i čistotom vere obezbedi svome detetu zaštitu i pomoć Majke Božje.

Kako se vašem sinu i suprugu dopada vaše novo delo?

- Milovan je čitao rukopis u nastajanju, a potom, kada sam završila, pročitao je još jednom ceo rukopis. Rekao mi je da takva knjiga nije napisana u srpskoj književnosti, a ni šire, i da sam ovom knjigom prevazišla samu sebe. Aleksandar zna o čemu je knjiga, snimao je i režirao trejler, radio je dizajn korica i graničnika, plakata i bilborda. Knjigu će pročitati kada izađe iz štampe. Možda će mi tada napisati jedno lepo i pametno pismo, poput onog koje mi je napisao kada je pročitao roman „Naš otac“.

Vaš sin je reditelj. Da li je razmišljao da snimi film po tekstu nekog vašeg dela?

- Oboje to želimo i iskreno se nadamo da će se steći uslovi za to, a to znači obezbediti novac, kako bi ostvarili taj zajednički san.

Pre gotovo tri decenije izdali ste svoju prvu knjigu. Kada se osvrnete na dosadašnji stvaralački rad, kako vam sve to deluje?

- Kao najlepši san koji se neprestano ostvaruje. Zahvalna sam Bogu, jer sam u svakom trenutku svesna da je to što je dao meni isto tako mogao da da nekom drugom. I da sam ja sve životne darove primila po milosti Božjoj, a ne po svojoj zasluzi.

Šta biste, da možete, u svom životu rado promenili?

- U prošlosti, svakako bih volela da sam mogla da odrastem u skladnoj porodici, pored oca i majke. Nažalost, odrasla sam kao siroče. Kada sam imala sedam godina, otac je napustio moju majku i mene. Kada sam imala nepunih trinaest godina, majka je umrla. Te dve nesreće dovele su i do nekih drugih događaja i odluka koje bih, da sam bila u mogućnosti, rado izbegla. Sada živim onako kako sam uvek želela da živim. Dakle, živim život koji volim i na kome sam zahvalna Bogu. U tom životu, ništa ne bih menjala. Samo bih ponešto pridodala. Za početak, jedno unuče, pa da se sa njim slikam za naslovnu stranu magazina „Hello!“.

Komentari (0)

Loading
Deana Đukić Promo

Najnovije vesti