Milan i Ljiljana Biševac: Našu porodičnu tvrđavu ništa ne može da sruši

Milan i Ljiljana Biševac: Našu porodičnu tvrđavu ništa ne može da sruši

Autor: | 11/09/2016

0


Uspešni fudbaler Milan Biševac i njegova supruga Ljiljana skoro deset godina grade skladnu bračnu zajednicu ispunjenu razumevanjem i međusobnim poštovanjem, a koliko je njihova ljubav jaka najbolje svedoči činjenica da ni medijska afera kojoj su bili izloženi poslednjih meseci nije narušila njihov odnos.

Mada je imidž uvek gradio samo zahvaljujući uspesima na terenu, poznati sportista početkom leta našao se u centru medijske afere kada su se u javnosti pojavile njegove fotografije sa nekadašnjom plejbojevom zečicom Božanom Vujinović.

Ovaj slučaj epilog će dobiti na sudu, jer je bračni par pokrenuo pravni spor, a u iskrenom intervjuu Milan i Ljiljana otkrili su nam da na desetogodišnjicu braka planiraju da organizuju crkveno venčanje u Beogradu, kada će krstiti i sinove - devetogodišnjeg Relju i osmogodišnjeg Aleka.


Proteklih nedelja vaš porodični mir pokušala je da naruši medijska afera, kako su svi ti događaji uticali na vaš život?

Milan: Onog trenutka kada odlučite da se bavite javnim poslom, pristajete i da budete meta raznoraznih ljudi koji ne biraju sredstva da bi ostvarili svoje ciljeve. Živimo u takvom svetu. Sve što se dogodilo ostavili smo iza sebe i verujemo da će nadležne institucije i naši advokati dokazati istinu o onome što se dogodilo. Upravo zbog pomenutih institucija i epiloga koji očekujem pred sudom nisam u poziciji da detaljnije pričam o ovom slučaju. Jedno je sigurno, tvrđavu zvanu „porodica Biševac“ ništa ne može da sruši.

Ova godina za vas je bila prelomna i zbog toga što ste se posle decenije života u Francuskoj preselili u Italiju, ali sva je prilika da ćete ovaj prelazni rok iskoristiti da se vratite u Francusku. Zašto vam se dopada život u toj zemlji?

Milan: Za deset godina života u Francuskoj postigao sam mnogo uspeha, pobeda i radosti, ali i mnogo divnih trenutaka sa porodicom. Ljiljana i ja izgradili smo ljubav za ceo život, naša deca odrasla su u toj zemlji. Počev od Valensijena, preko Lansa i Pari Sen Žermena, sve do Liona imali smo samo osmehe i gradili ono što će do kraja života biti temelj za naše sinove da izrastu u normalne, poštene i dobre ljude. Tamo sam shvatio koliko sam bogat čovek, jer pored sebe imam tri čarobna bića bez kojih moj život, pa ni karijera, ne bi imali apsolutno nikakvog smisla.

Kako je izgledalo kada ste se prvi put razdvojili od supruga koji se u januaru preselio u Rim?

Ljiljana: Zbog Relje i Aleka koji su ostali da bi pohađali prestižnu školu „West point“ mi smo ostali u Lionu, ali smo stalno putovali u Rim, jer nismo navikli na razdvojenost. Već krajem proleća i mi smo se preselili kod Milana i tada je počeo novi segment našeg života, jer smo ponovo bili na okupu.

Podržavate li supruga u svim odlukama vezanim za njegovu karijeru i kako vaša deca reaguju na preseljenja koja karakterišu život sportista?

Ljiljana: Milan i ja od prvog dana smo jedno drugom najveća podrška. Iako je pred nama bilo možda najteže preseljenje tokom Milanove karijere, stala sam čvrsto uz njega. Ne mogu da kažem da je bilo lako, jer u Lionu smo se zaista osećali kao kod kuće. U tom gradu proveli smo četiri nezaboravne godine. Uz to, naši sinovi su se tamo školovali i trenirali fudbal u „Olimpikovoj“ akademiji, ali kad je tata profesionalac, svi smo. Vaspitali smo naše dečake tako da znaju da je porodična ljubav najveća i najvažnija. Zbog toga nam nije bilo teško da im objasnimo da nije od presudnog značaja mesto na kome živimo.

Na jesen navršava se deset godina vašeg braka, pripremate li se već za 3. novembar?

Milan: Svakako, čini mi se da nam je cela ova godina u znaku priprema za veliko, duplo slavlje. Iza nas je divna decenija zajedničkog života, i neću biti skroman, ali biću iskren, planiramo da ih bude još mnogo. Odlučili smo da okupimo prijatelje i porodicu i zajedno sa ljudima koji su nam dragoceni proslavimo deset godina braka, ali da se istovremeno još jednom zakunemo na večnu ljubav venčanjem u crkvi. Kruna naše ljubavi su Relja i Alek i zbog toga smo odlučili da na ovaj veliki dan za našu porodicu, krstimo i njih dvojicu.

Ljiljana: Deca su već velika i presrećni smo što ćemo nas četvoro zajedno toga dana da proslavimo ljubav. Nadamo se da će biti bajkovit, kao i prva decenija našeg zajedničkog života.

Da li u susret jubileju evocirate uspomene na početak vaše ljubavi, a kasnije i braka?

Milan: Svaki dan zajedničkog života i "rasta" naše porodice nova je uspomena za evociranje. Mislim da je ipak najvažnije što mi našu sreću ne tražimo u uspomenama, već i dan-danas radimo ono čime usrećujemo jedno drugo. Ne prođe ni dan da ne kažem Ljiljani koliko je volim i koliko sam srećan i ponosan zbog toga što je ona moja žena. Sudeći po onome kako živimo iz dana u dan, mislim da je tek pred nama sjajna budućnost.

Kako ste se upoznali?

Milan: Na fudbalskom terenu, a gde drugo. Proglašen sam za najboljeg igrača turnira koji se odigrao na terenima Fudbalskog kluba „Milicionar“ u Beogradu i pehar je trebalo da mi dodeli direktorka tog kompleksa. Ispred mene pojavila se Ljiljana i zauvek je ušetala u moj život. Priznajem da nije bilo lako, pomučio sam se da doprem do nje, ali vredelo je - upoznao sam ženu svog života. Bila je i ostala ista. Žena sa stavom, žena sa mišljenjem, uspešna žena koja zna šta hoće. Naša ljubav dovela nas je dovde. Sve ostalo, dvoje predivne dece, uspešne karijere, proizvod je te ljubavi.

Pre braka sa Milanom imali ste uspešnu karijeru u policiji, koliko vam je bilo teško da pre deset godina odlučite da ostavite karijeru da biste bili uz supruga?

Ljiljana: Sve važne odluke doneli smo zajedno. Ta je možda bila jedna od najtežih za mene lično, ali Milan i ja procenili smo da je u tom trenutku tako bilo najbolje za našu porodicu. Godine koje su iza nas potvrdile su nam da smo tada ispravno postupili. Da danas mogu da vratim vreme, opet bih uradila isto jer je moj suprug ljubavlju koju mi nesebično daruje svakog dana učinio da se u svakom gradu u kom smo živeli osećam kao kod kuće.

Nedavno ste odbranili doktorat na prestižnoj akademiji u Francuskoj, koliko vam je bilo naporno da, uz sve vaše obaveze, ponovo učite i polažete ispite?

Ljiljana: Lagala bih kada bih rekla da u pojedinim trenucima nije bilo izuzetno naporno. Ipak, zar nisu sve dobre i kvalitetne stvari u životu vredne određenog odricinja. Za mene je bilo prirodno da život u Lionu, koji je sedište svetskog „Interpola“, iskoristim i za profesionalno usavršavanje, ali i dodatno školovanje i nadgradnju na prestižnoj akademiji u tom gradu. Trudila sam se da Milan i naši dečaci ni trenutak ne budu zapostavljeni. Za uzvrat, od njih sam dobila punu podršku i razumevanje. Milan je tip muškarca koji jednostavno uživa u tome da pored sebe ima zadovoljnu i ostvarenu ženu. Njegova podrška učinila je da i ono što bi većini žena i majki bilo naporno, za mene prođe "bezbolno".

Proteklih meseci nailazili ste na mnoge izazove, da li vam je bilo teško da ih prevaziđete?

Milan: Siguran sam da se Ljiljana i ja nismo sreli slučajno. Nas dvoje spojila je sudbina, znao sam to čim sam je prvi put ugledao. Uz jaku i ambicioznu ženu, koja zna šta želi, nijedan izazov nije težak. Jednostavno rečeno, ona je žena mog života i ostvarenje mog sna. Danas, posle deset najdivnijih godina zajedničkog života, mogu sa sigurnošću da kažem da bez nje moj život ne bi imao smisla, Ljiljana me čini srećnim čovekom. Porodica mi daje snagu i energiju koje me pokreću da ostvarim svaki zacrtani cilj. Svaki moj uspeh zapravo je Ljiljanina, Reljina i Alekova pobeda. Živimo našu životnu bajku.

Ljiljana: Ljubav je ključ našeg uspeha, a njen plod su naša predivna deca. Porodica nam je sve. U bilo kom gradu na planeti da živimo, naš dom je mesto na kome smo bezbrižni i neizmerno srećni. Milan je muškarac koji se trudi da svaki naš zajednički trenutak učini posebnim i zbog toga nemam dilemu kada kažem - živim život srećne žene.

Komentari (0)

Loading
Ivana Nikolić Andreja Damnjanović
Tagovi: milan biševac