Komemoracija za Marinka: Suze i jecaji porodice, kolega i prijatelja

Komemoracija za Marinka: Suze i jecaji porodice, kolega i prijatelja

Autor: | 29/03/2016

0


Veliki broj glumaca okupio se danas da oda poslednju počast glumcu i muzičaru Marinku Madžgalju na komemoraciji u Ateljeu 212, čiji je član ansambla bio poslednjih šest godina.

Na scenu Ateljea 212, na kojoj su se Madžgaljevi prijatelji i kolege oprostili od poznatog glumca, izašao je na kraju čitav ansambl tog pozorišta. Ispraćen je dugim aplauzom u ritmu muzike.

Andrija Milošević: Marinko nastavlja da živi kroz mene

- Ukrao sam mu mnogo fora i možda će tako on kroz mene nastaviti da živi - poručio je na komemoraciji glumac Andrija Milosević, Madžgaljev kolega i prijatelj.


Ognjen Amidžić: Ja te brate neću zaboraviti

- Marinko i ja smo se slučajno upoznali i postali prijatelji. On me je uvukao u glumu. On bi sad tražio da pričam bilo šta. Proveli smo neverovatnih 13 godina zajedno. On je jedan od najtalentovanijih ljudi, u svim sferama - ispričao je Amidžić i dodao:

- Ako je Marinko umro, kao što kažu da jeste, onda čovek stvarno umire tek kad ga zaborave. Ja te, brate, neću zaboraviti.

Jelena Đokić: Da mogu umrla bih sad od smeha za tebe, Maki moj

- Stvarao je život životniji od života samog. Njegov cilj je bio da razveseli i da mogu - umrla bih sad od smeha za tebe, Maki moj. Tešimo se mi kolege danima da smo bili privilegovani da budemo sa tobom. Hvala ti što si trpeo moje falširanje, hvala ti što mi dolaziš u snove. Tebe je striko, baba ostala željna - poručila je.

Rediteljka sa kojom je sarađivao je ispričala da je Marinko umeo da zakasni na probe, ali da joj je sada žao što nije više kasnio.

- Srećan put, Marinko - rekla je.

Aleksandar Srećković Kubura: Bio je pun života, kao da je znao da mora brzo da ga živi

Glumac Aleksandar Srećković Kubura kaže da i dalje ne može da izbriše Marinkov broj iz telefona.

- Ne mogu da se lišim nijednog delića Marinka. Bio je pun života, kao da je znao da mora brzo da ga živi. Bio je drug i brat - rekao je Kubura.


Gordan Kičić: Mili moj...volim te mnogo brate moj

- Mili moj Maki... Išli smo u u Drinku, pa na FDU. Igrali, cirkali, glumili... Igrali basket i smejali se. Batko, batice, direktore moj, bio si si šarmantan i drag, mogao si sve. Bio si car i šmeker. Voleo si da te vole i obožavali su te. Tugu i bes izražavao si samo na sceni. A u životu si bio srećan. Mili moj, divio sam ti se. Bio si snažan do kraja i verovao si da će sve biti dobro. Nedostajaćeš mnogo. Volim te, batice moj - završio je glumac.

Upravnik Ateljea 212, Branimir Brstina, poželeo je da ćuti.

- Pre bih oćutao. Niko ne želi da povredi tugu. Kako je dug minut ćutanja naspram kratkog života koliko si bio sa nama. Širokog osmeha i velike duše. Iako nisi igrao u tom filmu, reći ću ti: "Bio si mlad i zdrav kao ruža".


Koleginica iz klase, Tamara Krcunović recitovala je stihove iz jedne Marinkove pesme.

- Maki, da li si znao da je tvoj osmeh nama sve? Zadavao si nam standarde. Nasmejao si se i rekao da ćemo se videti. Ubedio si me. Bio je istinit čovek i zato je i lako i teško govoriti o njemu. njegova osećanja su bila tanana za posebne ljude. Bio je i otvoren i zatvoren. Najveća je čar što je mogao da dopre do čoveka bez reči. Ono što nam je Marinko ostavio je sposobnost da ne povredi nikoga i da oplemeni razmenu emocija među ljudima. Pisao je i pesme... - rekla je Tamara i počela da recituje.

Komemoracija završena je pesmom "Svadbarskim sokakom" Đoleta Balaševića, koju je Marinko voleo i pevao.

Svi glumci su izašli na scenu, a čitava sala je ustala i uz aplauz i plač pevala sa njima.

Komentari (0)

Loading
Hellomagazin.rs Arhiva Hello!

Najnovije vesti