Nikolina Pišek i Aleksandra Gudelj: Sigurne smo da ćemo postati prijateljice

Nikolina Pišek i Aleksandra Gudelj: Sigurne smo da ćemo postati prijateljice

Autor: | 26/03/2016

0


Šarmantne voditeljke Nikolina Pišek i Aleksandra Gudelj nedavno su postale deo tima popularne emisije “Ekskluziv”, u okviru koje svakodnevno gledaocima “Prve” televizije donose aktuelne vesti iz šou-biza.

Novi poslovni angažman doneo im je i drugačiju organizaciju života, pa su tako Aleksandra i njen suprug Veljko odlučili da mlađeg sina, dvogodišnjeg Damjana upišu u vrtić u koji ide i njihov stariji mališan, petogodišnji Milijan.

S druge strane, Nikolina i njen suprug Vidoje Ristović čuvanje njihove četrnaestomesečne devojčice Une Sofije prilagodili su novim majkinim obavezama, ali se nisu odrekli čestih odlazaka u Zagreb, gde Nikolinina starija kćerka, osamnaestogodišnja Hana pohađa školu.

Atraktivna televizijska lica, prvi put su zajedno pozirale za naš magazin, a tokom fotografisanja su otkrile da, osim posla, postoji i mnogo drugih stvari koje će ih sigurno u budućnosti zbližiti.

Jeste li rado prihvatili da postanete deo tima emisije “Ekskluziv”?

Aleksandra: Za mene je ovo novi-stari početak, jer sam i ranije bila voditeljka “Ekskluziva”. Od početka mi se dopao predlog da Nikolina i ja vodimo tu emisiju, a ponuda me je obradova jer je reč o zabavnom formatu, pa sam je rado prihvatila.

Nikolina: Jedan od razloga zbog kog sam prihvatila ponudu upravo je Aleksandra. Inače, osećam se lepo u ovom formatu koji prvi put radim. Na sličnim projektima bila sam angažovana pre mnogo godina. U međuvremenu izdešavalo se mnogo toga, a moram da priznam da je nekada vrlo prijatno da nemate prezahtevan projekat na “leđima” već da radite rasterećeno.

Da li ste se poznavale pre nego što ste počele da radite zajedno?

Aleksandra: Poznavale smo se, ali se nismo družile. Moram da naglasim da je i meni drago što radim sa Nikolinom i mislim da lepo funkcionišemo zajedno.

Nikolina: Svaki projekat nose ljudi, i ma koliko bila kvalitetna ekipa iza kamera i dobar novinarski tim, ako odgovarajuća osoba nije ispred kamere, a tu mislim na Aleksandru, jer sebe ne želim da hvalim, sve zajedno nema kredibilitet.

Koliko vas je zbližio isti zadatak?

Nikolina: Moram da priznam da nas je najviše zbližilo fotografisanje za vaš magazin, kada smo provele dan zajedno, shvativši da ima mnogo tema o kojima možemo da pričamo unedogled.

Aleksandra: Obe smo majke, tako da, osim o poslu, volimo da razmenjujemo i savete o deci, a Nikolina mi je obećala da će me naterati da počnem redovno da vežbam.

Nikolina: Ako ne bude htela milom, moraću da je ucenim da počne redovno da trenira.

Da li je novi posao uticao na organizaciju vašeg života?

Nikolina: Kod mene se mnogo toga promenilo, jer sam prethodno radila u kasnom večernjem termina, a sada sam u prepodnevnoj smeni. Još se uhodavam, koliko sam pre prigovarala zbog toga što radim uveče, sada pronalazim mane i jutarnjoj smeni. Najviše poteškoća imam zbog mlađe kćerke koja ima tek četrnaest meseci i čitav organizacijski ciklus koji se tiče njenog čuvanja morao je da se promeni.

Aleksandra: I moja situacija je sličlna, jer se “Loto” emitovao uveče, pa sam prepodne provodila sa mlađim sinom i spremajući ručak za porodicu, a sada smo Damjana morali da upišemo u vrtić. Još se adaptira na novu sredinu, mada se dosta dobro snalazi jer mu i stariji brat ide u isti vrtić.

Nikolina: Moju Unu za sada čuva dadilja kada sam na poslu, pa je i ona morala da se prilagodi novom tempu. Volela bih da je tek sa tri godine upišem u vrtić, jer je još mala.

Imate li običaj da redovno kuvate za članove vaše porodice?

Aleksandra: Svakodnevno kuvam ručak, jer spadam u osobe koje u tome uživaju. Druge obaveze me ne sprečavaju da pripremim obrok, jer je sve stvar volje i dobre organizacije.

Nikolina: Ne kuvam svakog dana, osim što pripremam ručak za mlađu kćerku, ali to je lak zadatak, jer je još mala i nezahtevna. Volim da kuvam za veliko društvo i tada obično eksperimentišem i pripremam egzotična jela, koja su i meni nepoznata, spremam ih prvi put. Tada je na meniju uvek nekoliko različitih specijaliteta, pa to postane prava avantura, a ne libim se da isprobam i mnoge ne baš tako sigurne stvari kao što je flambiranje. Nekako mi uvek uspe da impresioniram goste, mada je to prvenstveno stvar sreće.

Koliko vodite računa o ishrani?

Nikolina: Imam sreću da količinski ne mogu da pojedem mnogo hrane, jer bih u suprotnom imala ozbiljan problem. Trudim se da se zdravo hranim, ali se ne odričem ugljenih hidrata, smatram da je pomama za bezgluteinskom ishranom čista glupost, a volim i slatkiše koje bih, možda, trebalo da izbacim prvenstveno zbog zdravlja.

Aleksandra: Slično kao Nikolina, jedem malo, a češće. Svakog dana imam tri obroka, mada pošto dosta vremena provedim u kuhinji, stalno nešto pripremam i probam. Najveća slabost mi je beli hleb koga bih volela da se odreknem, ali ne mogu. Kao što bih mnogo volela da nateram sebe da krenem u teretanu. Nadam se da će Nikolina imati uticaj na mene, ako ni zbog čega drugog, onda zato što, kada vidim njene lepo izdefinisane mišiće, poželim da imam iste. Srećom po moju liniju, često šetam sa decom i tom prilikom uglavnom trčim za njima.

Postoje li ženski rituali kojih se ne odričete?

Nikolina: Osim što se trudim da redovno treniram, sve odlaske u saune, na masaže ili u kozmetičke salone ne praktikujem, jer nemam vremena. Negujem se sama kod kuće, jedino odlazim kod frizera, jer to ne bih mogla da obavljam sama.

Aleksandra: Ja imam maserku koja dolazi kod nas kući i to mi mnogo znači, jer mi ne oduzima mnogo vremena, a ti tretmani mi najviše prijaju. Kao Nikolina, redovno odlazim kod frizera, dok sam sve ostale ženske rituale zamenila ritualima sa svojim suprugom. Tako nas dvoje prvu jutarnju kafu obavezno pijemo zajedno i provodimo sami svako veče kada deca odu na spavanje.

Imate li i vi rituale sa suprugom?

Nikolina: Mi smo morali da se odreknemo naših rituala, jer Una ima nezahvalne termine spavanja i sklona je da se rano budi, a da se kasno uveče uspava. Pre neki dan je tek oko ponoći zaspala, tako da se mi družimo utroje. Za sada nemamo opciju da radimo nešto za sebe dok dete spava, jer čim ona zaspi i mi trčimo u krevet, jer znamo da će se ujutru rano probuditi, mada verujem da će uskoro sve doći na svoje.

Živite li i dalje na relaciji Beograd-Zagreb?

Nikolina: Prilično redovno idemo u Zagreb i to nam prija jer su nam poslovi ovde, dok nam vreme provedeno tamo dođe kao neka vrsta odmora.

Jeste li počeli da doživljavate Beograd kao svoj dom ili se još prilagođavate novoj sredini?

Nikolina: Ne mogu da kažem da se u Beogradu osećam kao u Zagrebu u kome sam rođena, pa me ovaj grad često iznenadi nečim novim. Međutim, čim preselite posao i obaveze u neki grad, on postaje vaš i koliko god da ste ga na početku idealizovali, počnete da ga doživljavate na drugačiji način. Bilo bi idealno kada bi čovek mogao da se stalno seli u neke nove gradove tako da nijedan ne počne da doživljava kao dom.

Da li su šoping i moda zanimljive teme za vaše razgovore?

Aleksandra: Dotakle smo se tih tema i verovatno će one u budućnosti postati deo naših razgovora. Volim da vidim lepe žene koje su besprekorno stilizovane kao što je Nikolina, pa se nadam da će mi, kada mi se neki njen komad odeće dopadne, rado reći gde ga je kupila i da joj neće smetati da imamo poneku istu stvar.

Nikolina: To mi ni najmanje ne bi smetalo. Inače, kada je reč o šopingu, ne idem sa namerom da kupim određenu stvar, već to radim stihijski. Kada u radnji vidim nešto što mi se sviđa, tada to i kupim. Redovno obnavljam garderobu samo mlađoj kćerki, a moj šoping je nusprodukt šopinga za nju.

Prilagođavate li stil odevanja obavezama prema deci?

Aleksandra: Moram da priznam da sam češće nosila štikle pre nego što sam postala majka, dok sada biram udobniju odeću. Ali, pošto volim ženstveni stil odevanja, svoju potrebu za haljinicama i potpeticama zadovoljavam kada odlazim na posao.

Nikolina: Kada sam po drugi put postala majka, dosta toga se promenilo, jer sam u međuvremenu jedno dete takoreći othranila, Hana već odavno nije dete koje trči po parku, što zahteva da prilagodim odeću njenim potrebama. Sada sam morala da se spustim nekoliko centimetara bliže zemlji, da se odreknem visokih potpetica i ponovo otkrivam čari sportske obuće, što sam mislila da se nikada neće dogoditi. Najbolji pokazatelj za to je činjenica da se ne sećam kada sam poslednji put kupila cipele sa štiklom.

Volite li da u svakoj prilici budete zadovoljni svojim izgledom?

Aleksandra: Volim da uvek izgledam pristojno i uredno, čak i kada sam u patikama i trenerkama ili farmerkama. U sebi imam ženstvenu stranu koja preovlađuje, ali sam i veliki navijač “Crvene zvezde” i utakmice pratim sa severa, kada oblačim ležernu garderobu i stavljam kačket na glavu, ali da sve to izgleda lepo. Nikada ne dozvoljavam da mi kosa bude masna ili nokti nenalakirani. U stanju sam da noću u dva ili tri, kad svi ukućani legnu, lakiram nokte samo da bih lepo izgledala narednog dana. Muža sam toliko navikla na svoju pedantnost da je počeo da primećuje, recimo, kada neka od mojih drugarica nije uredno ofarbana.

Nikolina: Zbog tempa života ne mogu sebi da dozvolim da se zapustim, jer bih kasnije to teško mogla da nadoknadim.
Utičete li na stil odevanja vaših muževa?

Aleksandra: Nas dvoje imamo sličan ukus, a Veljko je čovek koji ima izgrađen stil i nisu mu potrebni saveti. Naravno, kada se spremi za određenu priliku, voli da čuje moje mišljenje i uglavnom nailazi na odobravanje, a i ja volim da se posavetujem sa njim.

Nikolina: Ne utičem na izbor garderobe svog supruga, jer on takođe ima izgrađen stil odevanja i prilično je samouveren u vezi svog oblačenja. Ne razmišlja previše o tome, već instinktivno bira odeću, što mu odlično ide. Ne bih ni volela da budem sa muškarcem na kome je sve preterano dobro iskombinovano.

Komentari (0)

Loading
Ivana Nikolić Mirko Tabašević