Sanja Vučić: Neću da bude zvezda, pustite me da pevam

Sanja Vučić: Neću da bude zvezda, pustite me da pevam

Autor: | 19/03/2016

0


Muzičku karijeru Sanja Vučić gradila je u bendu ZAA, a cela Srbija i Evropa za nju je saznala kada je početkom meseca krenulo „ovo ludilo oko Evrovizije“. U intervju za MTV Sanja otkriva manje poznate detalje oko izbora za pesmu Evrovizije ali i iz svog privatnog i poslovnog života.

- Prvi put su me zvali sa RTS-a, pa ima jedno mesec dana, možda malo jače. Muzički urednici su me videli u emisiji ’Tri boje zvuka’ njima se to svidelo i dobila sam poziv. Tih mesec dana bilo je dosta spekulacija oko toga kako će sve da se organizuje, a onda se ispostavilo da su uzeli Ivaninu pesmu što je super jer je ona jedan od mojih uzora, a i lavica je u horoskopu!.

Kome si sve mogla da otkriješ tu vest u početku? Ko je od tvojih najbližih to saznao?

- Mogla sam da kažem svojim najbližima, ali nisam smela da širim, za slučaj da se sve ne izjalovi. Prvo što sam uradila kada sam saznala da sam uopšte u igri, pozvala sam majku da joj to kažem, a ona je počela da plače. Morala sam da je umirujem: „Smiri se, pobogu ženo, smiri se. To uopšte nije sigurno".

Kakva je bila tvoja prva reakcija kada si čula pesmu?

- Pesmu sam čula pre dve, tri nedelje, i to samo klavir i Ivanin glas. E, ja sam odlepila, znala sam to je to. Onda smo snimili demo, da ostali ljudi čuju i odluče da li ja uopšte dolazim u obzir. Ali pesmu sam svarila odmah, u istoj sekundi. To je moj fazon, nema greške. Završni proizvod je, čini mi se, dosta dobar. I reakcije su odlične. Već imamo više od pola miliona pregleda.


Da li su te brinule reakcije drugih?

- Ne znam. Nisam imala nikakva očekivanja. Meni se pesma dopala, to mi je bilo bitno. Ali onda sam sa svih strana dobijala poruke podrške. Ne bih da prognoziram i da prejudiciram, ali idemo na pobedu, zar ne? Pa šta bude... Tako valjda svi razmišljaju?

Da li si ranije pratila Evroviziju? Čini se da nisi neko ko je iz te priče...

- Ma, ja sam pratila Evroviziju sigurno intenzivno do 2010. godine! Stalno smo sa drugarima iz komšiluka to pratili i pravili naša glasanja. Posle sam zbog obaveza prestala i malo me je manje zanimalo. Nekako sam ispala iz tog koloseka. Ali uvek sam pratila ko nas predstavlja, koja pesma je pobedila. Bude tu uvek dobrih pesama koje pamtim, koje su mi i dalje jako drage. Baš često pominjem pesmu koju je Jermenija poslala 2009. godine. Pevaju je Inga & Anush, zove se „Jam Jam“ i pola je na engleskom, pola na jermenskom. Odlična je!


A kako su reagovali članovi benda kada si im rekla da ideš na Evroviziju?

- Oni su bili puni podrške! Ovo je prilika za sve nas, da promovišemo našu muziku i naš žanr. Ova muzika je, kako u našoj zemlji tako i regionu, zapravo neka alternativa. Tako da je ovo super način da se promovišemo! Mi smo se godinama trudili da nekako medijski skrenemo pažnju na sebe, koliko je god to moguće i koliko mediji pružaju prostora bendovima koji ne sviraju komercijalnu muziku. Mislim da smo se dobro kotirali u tom krugu.

Pitanje koje Sanja najviše mrzi jeste - šta slušaš? Jer na to pitanje, kaže, nema jednostavan odgovor. Od domaće muzike obožava Darkwood Dub, Dubiozu Kolektiv, Eyesburn, KKN, Partibejkerse („I sigurno će nekog da zaboravim!“), dok je sa stranom muzikom privala kroz soul, blues, jazz, R&B, hip-hop...

- U poslednje vreme sam se bazirala na orjentalni zvuk pošto studiram arapski jezik, pa sam se povezala sa tom kulturom“, objašnjava nam, prisećajući se odlične evrovizijske pesme „Everyway that I can“ koja je Turskoj donela pobedu. To je bilo 2003. godine! Pesma je rasturanje!

Kako tebi sada izgleda cela evrovizijska mašinerija? Do sada si to, manje-više, pratila na televiziji, a sad si dobila glavnu ulogu.

- To je veliki pritisak za mene. Prosto, ja cura iz andergraunda, nisam navikla na toliku pažnju iako se jako dobro snalazim u toj situaciji. Mada, sada dobijam pažnju od koga bih htela i od koga ne bih htela, ali čovek mora sa tim da se izbori.

Čemu se nisi nadala u celoj ovoj priči?

- Nisam prosto ni razmišljla o tome, nije imao ko da mi kaže šta sve da očekuje, jer se sve brzo desilo. Svi su mi govorili: „Jao, pripremi se, pripremi se“, ali niko da mi kaže na šta da se pripremim. Kako sednem, svi odjednom skaču oko mene, kosa, šminka, vuku na sve strane, zakopčavaj ovo, sređuj ono. Dajte ljudi, pa mogu valjda cipele sama da obujem. Sve je u redu. I stalno mi svi govore: „Opusti se, opusti se, sad si zvezda“, a meni to ne prija. Ja samo hoću da pevam. Pustite me da pevam.

Plašiš li te sve to?

- Mislim da ću se navići. Želim da radim na sebi, ali ne želim da postanem osoba koja ne želim da budem. Vidi, nikad ne reci nikad, ali mislim da je to za sada malo verovatno da se desi, jer sam ostvarena osoba. Pre svega ovoga, sa bendom ZAA ostvarilo se sve što sam u muzičkom smislu sanjala, i to sa muzikom koju ja najviše volim. A sve ovo sada... možda sam nekad, u nekom trenutku maštala o ovome, ali sigurno ne ozbiljno. I dalje se privikavam na to da ja, Sanja Vučić iz Kruševca, idem u Švedsku na Evroviziju?!

Kakve su reakcije tvojih u Kruševcu?

- Svi su ponosni! Srećna sam što me podržava moj grad. Ja sam lokalpatriota, ne volim čak ni da menjam svoj akcenat. Sad možda moram malo pred kamerama, ali nisam ja za to. U svakom slučaju, mnogo sam srećna što me moji ljudi podržavaju u svemu. Mada, meni ništa ne smeta. Svako ima svoje mišljenje. Mediji će pisati bilo šta, ali moram da budem trezvena i stabilna. Bitno mi je šta ja mislim, šta moji ljudi misle i da radim najbolje što mogu. A svako će pričati šta hoće.

Da li imaš tremu od nastupa u Švedskoj? To je ipak najveći broj ljudi pred kojim si do sada nastupala.

- Do sada je najveći broj bio je šest, sedam hiljada ljudi. Ali ne pravim veliku razliku, jer bez obzira na to koliko je velika publika, ti sa scene vidiš prvih nekoliko stotina, pa je za mene svejedno. Mada, sama činjenica da to preko televizije gledaju milioni, ja to ne mogu da zamislim. Ali nastupam pred publikom od 13, 14. godine i tu tremu sam davno prevazišla. To nema poentu. Zašto bih suzbijala to što volim da radim? Bitno je da budem koncentrisana da to što uradim uradim na najbolji mogući način.

Kako je izgledalo tvoje detinjstvo? Veoma si rano počela da nastupaš...

- Moje detinjstvo je, otkad znam za sebe, bilo ispunjeno muzikom. I mama i tata se bave muzikom, i to narodnom, ali onom najkvalitenijom muzikom iz naroda, punom sevdaha, starogradskog zvuka. Nikad nisam mogla ništa loše da čujem od njih, kad je muzika u pitanju, mada nisam ni bila pod njihovim uticajem. Sama sam sebi stvarala muzički ukus.

S obzirom na to da potičeš iz muzičke porodice, da li si kao mala nastupala pred roditeljima i rodbinom? Šta si volela da pevaš? Koga si imitirala?

- Jeste, to je bilo nezaobilazno. Uglavnom sam pevala strane pesme, često Shakiru i taj fazon. Sećam se jednog perioda kada me je majka stalno terala da pevam onu Ruslaninu pesmu, iako ja nisam znala ni jednu jedinu reč koju je ta žena izgovorila. Prosto, to je bilo nabacivanje nekih mojih reči, ali to joj je bilo interesantno i smešno.

Da li si kao klinka sakupljala postere? Ko je bio sve na zidu tvoje sobe?

- Ooo, da, među prvima su bili Pink, Eminem, pa onda 50 Cent. Uvek sam imala neke faze. Baš tokom osnovne školi to je bio Eminem, G Unit, široke stvari od garderobe. Onda sam prešla na Evanesence, Nightwish, Korn, Slipknot, System of a Down... Sve crnilo do crnila! A onda sam prešla na reagge i to se najviše zadržalo. Nikad uske stvari nisam nosila, sve sam nosila neke muške stavri, sve nešto džakasto. Joj, bože, kad se setim. Mislim, i danas se tako oblačim, ali sad sam morala malo to da svedem.

A šta voliš da radiš u slobodno vreme?

- Koje slobodno vreme? Znaš ti da ja već danima slušam muziku koju imam u telefonu od ko zna kada, jer nemam vremena da prebacim novu. Kad dođem kući samo se onesvestim, u fazonu: „Nemoj neko da priča sa mnom narednih sat vremena.

Dobro, šta si volela da radiš u slobodno vreme pre svega ovoga? Šta si čitala, gledala?

- Moram da kažem da najviše volim krimi romane. Agatha Christie mi je omiljena! Volim Dylana Doga i stripove. Obožavam pozorište, uvek se izvlačim sa nekim popustom na indeks.. A volim i bioskop, uvek volim da gledam neki novi film. Nedavno sam gledala „Povratnik“ sa Leonardom DiCapriom. Istraumirala sam se, iskreno, mnogo sam se istraumirala! Stvarno je dobar film, ali sam se štrecala na svaku sekundu. Od filmova najviše volim „mindf**k“, misterije i to. Volim da mi film sve vremem drži pažnju pa da kad se završi kažem: „Ma bože, gde me nađe?! Idem kući! Više neću ovakav film da gledam nikada!“ Ali onda opet odgledam nešto isto takvo.

Kako stojiš sa serijama?

- Četiri sezone „Game of Thrones“ sam pogledala za tri dana! Počela sam i petu sezonu, ali prva epizoda me je toliko spustila da nisam mogla da nastavim. „Breaking Bad“ sam u cugu odgledala, ali samo prvu sezonu, i onda mi je nešto internet bio loš i ostade tako...

Kradeš internet od komšija?

- Joj da! Ali sad imamo čudnu situaciju! Nedavno sam se preselila u drugu zgradu i sad zbog provajdera i gluposti ne mogu da koristim svoj internet na koji imam ugovor. Srećom, komšinica koja živi iznad nas nam je dala šifru da koristimo njen internet. Kaže da ne moramo da joj plaćamo, ali moramo nekako da joj uzvratimo uslugu. Nije u redu. Internet mi je najveća zavist.

Komentari (0)

Loading
, Foto:Instagram hellomagazin
Tagovi: sanja vučić