Mičel i Ezra Donald: Novopečeni Beograđani iz Amsterdama u iščekivanju bebe

Mičel i Ezra Donald: Novopečeni Beograđani iz Amsterdama u iščekivanju bebe

Autor: | 11/03/2016

0


Kada su pre osam meseci u rodnom Amsterdamu pakovali kofere pred polazak za Beograd, prvotimac “Crvene zvezde” Mičel Donald i njegova izabranica Ezra nisu znali šta da očekuju od života u Srbiji. Ipak, topla dobrodošlica u klubu, a potom i od strane komšija na novoj adresi, bili su dobar predznak za ono što ih očekuje. Danas u potpunosti uživaju u novoj etapi zajedničkog puta, koji im je pre godinu dana doneo kćerku Zulai, a srećni roditelji nedavno su saznali da će ovoga leta njihova porodica postati bogatija za još jednog člana.

Srdačni i nasmejani trio pokazao se izvanredno u ulozi domaćina ekipe magazina “Hello!”, koju su ugostili u svom domu na Dedinju. U pauzi između dva treninga “Zvezdin” vezista uživa sa najmilijima, posvećen ulozi oca koja mu je donela energiju i motivaciju za nove pobede na terenu i van njega.

Dok i dalje otkrivaju čari života u novoj sredini, dvadesetsedmogodišnji Mičel i njegova dve godine mlađa izabranica Ezra otkrivaju šta im se u Srbiji najviše dopada, u kojim porodičnim aktivnostima najviše uživaju, kao i koliko izazova i odricanja podrazumeva život profesionalnog sportiste i njegovih bližnjih.


Kako vam se dopada život u Beogradu?

Mičel: Ima mnogo lepih mesta u kojima uživamo. Imam dosta slobodnog vremena i volim maksimalno da ga iskoristim, prvenstveno sa porodicom, ali i za saigračima i prijateljima.

Da li je Srbija onakva kakvu ste je zamišljali?

Mičel: Nisam osoba koja brine unapred. Došao sam otvorenog srca i uma i prepustio se. Odranije poznajem neke srpske fudbalere, oni su super momci i to mi mnogo znači. Pre ovoga igrao sam u Rusiji, u kojoj su ljudi hladniji, dok mi ovde mnogo prijaju. Imam super ekipu, atmosfera u klubu je odlična, zaista sam zadovoljan.

Ezra: Život u Srbiji mi se veoma sviđa. Beograd je lep grad, posebno mi se dopada od kada sam naučila da se snalazim u saobraćaju. Grad nije toliko veliki, što mi se takođe sviđa, a i odiše lepom atmosferom. Poreklom sam Turkinja i vidim mnoge sličnosti između naše dve zemlje. Ovde se osećam kao kod kuće. Deo grada u kome živimo je miran i tih, okruženje je zaista lepo i veoma prijatno.

Šta vam se najviše dopada?

Mičel: Mislim da je to kombinacija svega. Od situacije u klubu, koja je odlična, do porodice koja je uz mene, i koja mi je najvažnija. Tu su i prijatelji, koji nam dolaze u posetu, a kuća u kojoj živimo nam savršeno odgovara, što mi je takođe vrlo važno. Ambijent doma je vrlo prijatan i zaista uživamo kada smo svi zajedno kod kuće. Opuštamo se uz televizijski program ili crtane filmove, na taj način akumuliram pozitivnu energiju.

Da li ste stekli nova prijateljstva?

Mičel: U “Crvenoj zvezdi” upoznao sam sjajne momke, koji su odlični igrači, ali i veliki prijatelji. Sjajno se družimo, provodimo mnogo vremena zajedno i srećan sam što je tako.

Ezra: Veoma sam bliska sa ženom Donaldovog saigrača Luisa Ibanjesa, postale smo odlične prijateljice, a i naša deca se lepo druže, što me posebno čini srećnom. Komšije su takođe predivne prema nama, pomažu nam u svemu, pa i sa njima često provodimo vreme.

Jeste li osetili čari noćnog života?

Mičel: Naravno. Klubovi su odlični, volim tu vrstu provoda, a i restorani su sjajni za uživanje uz neko piće i hranu. Pre nego što sam došao u “Zvezdu”, sa prethodnim klubom sam boravio u Beogradu mesec dana i za to vreme imao sam priliku da se dobro upoznam sa noćnim životom ovog grada i da vidim koliko je sjajan.

Da li ste probali srpske gastronomske specijalitete?

Mičel: Nisam probao mnogo toga, ali ono što sam jeo veoma mi se dopalo. Meso je odlično, ćevapi su jako dobri, a sarmu sam jeo ranije, pošto je to jelo koje se priprema u kući moje lepše polovine.

Ezra: Svakoga dana pripremam ručak kod kuće, a ponekad odemo u restoran. Ćevapi su zaista vrlo ukusni, ali meni je sarma omiljena. Mogla bih da je jedem svakog dana.

Dolaskom u Srbiju promenili ste državu, okruženje i život uopšte. Kako ste to prihvatili?

Ezra: To je zaista velika promena. Nije uvek lako, ali kada od početka znate u šta se upuštate, to je neminovno. Zbog prve trudnoće prestala sam da držim časove plesa, to je bila prva promena, a prošlog leta promenili smo i državu. Posao majke sada zahteva da sam mu posvećena dvadeset četiri sata i srećna sam zbog toga.

Mičel: Samim tim što sam odabrao da se bavim ovim sportom spreman sam na takve životne situacije. Mislim da je moja porodica ta koja je doživela najveću promenu, zato se trudim da vreme koje provodimo zajedno bude što kvalitetnije. Odlazimo u park, često se šetamo Kalemegdanom i Knez Mihailovom ili Adom. Naravno, idemo i u šoping-centre. Postoje mnoga mesta na koja volimo da idemo zajedno. Često organizujemo druženja sa prijateljima, dolaze nam i članovi porodice i zaista se trudimo da svaki zajednički trenutak provodimo radeći ono što nam svima prija.

Druga beba je na putu. Kako podnosite trudnoću?

Ezra: Nezasita sam i stalno umorna. Nedostaje mi san, a Zula zahteva mnogo pažnje i energije, što ume da me iscrpi. Ponekad mi je preko potreban odmor, ali to retko sebi mogu da priuštim. Mičel mi je od velike pomoći, što mi mnogo znači, divan je otac, veoma je posvećen i na tome sam mnogo zahvalna.

Jeste li uzbuđeni i nestrpljivi da ponovo postanete otac?

Mičel: Veoma. Ja se ne oduševljavam lako niti se uzbuđujem oko bilo čega, postoji samo nekoliko stvari koje mi toliko znače, a među njima su deca. Presrećan sam što ćemo dobiti još jedno dete.

Kako se snalazite u ulozi roditelja?

Ezra: Zaljubljena sam u našu devojčicu. Majčinstvo je nešto o čemu sam maštala, a posebno sam srećna što sam se u tome mlada ostvarila, jer želim da svojoj deci budem što bliža kada porastu. Moja majka i ja i danas razmenjujemo garderobu i veoma smo bliske, i to je odnos koji i ja želim da imam sa svojom decom.
Mičel: Roditeljstvo je lakše nego što sam mislio. Bio sam uplašen, jer sam osoba koja mnogo voli i ceni svoju slobodu. Volim da sam poletan i u stalnom pokretu, a srećan sam što i kao porodičan čovek mogu da zadržim tu svoju crtu. Sada je to samo malo drugačije. Više nisam singl, ali sam i dalje slobodan. Takvog sam duha. Porodica je bila naš izbor i to me je usrećilo. Imam svu slobodu, izlazim sa prijateljima i Ezra mi zbog toga ne pravi nikakav problem, ali porodični život i roditeljstvo će uvek biti na prvom mestu. Najsrećniji sam kada se ujutru probudim i vidim osmeh moje devojčice.

Koliko ste u braku?

Ezra: Nas dvoje se još nismo venčali. Zajedno smo pet godina, a vereni smo godinu i po dana. Venčanje će tek da se dogodi.
Mičel: Želimo da uradimo to kada oboje donesemo odluku da je došao pravi trenutak. Ne želimo da vera bude prepreka tome. Ako to radimo, želimo da bude onako kako treba, a ne zbog protokola.

Kako ste se upoznali?

Ezra: Sreli smo se na jednoj žurki, a ja sam u tom momentu shvatila da smo se mi već upoznali, dve godine ranije. Uspostavili smo kontakt preko društvenih mreža i stvari su krenule svojim tokom. Rekla bih da nam je bilo suđeno, a to misli i Donald.

Kako ste znali da je Ezra “ona prava”?

Mičel: Ako tako nešto može da se objasni, onda nije posebno. Jednostavno, kada nađete onu pravu, ona ispuni prazninu koja u vama postoji. Izuzetno sam temperamentna osoba, a i ona je takva. Ezra ume da mi kaže kada je dosta, kao i da popravi loš trenutak. Kada dođem kući sa treninga, dočeka me obrok, predano brine o meni i divna je majka, a to mi je najvažnije.

Nedostaje li vam život u Amsterdamu?

Mičel: Kad god smo u mogućnosti, otputujemo u Amsterdam. Tamo smo rođeni i odgojeni i, naravno, da nam ponekad nedostaje. Ali kada volite ono što radite, onda se tome maksimalno posvetite i prihvatate sve okolnosti koje idu uz to. Najvažnije mi je da je porodica uz mene, jer nije uvek bilo tako. Kada sam igrao u Rusiji, viđali smo se povremeno, što je bio težak period za mene. Srećom, sada je sve kako treba. Srećni smo i zadovoljni.

Komentari (0)

Loading
Deana Đukić Boško Karanović