Šećer - slatki otrov

Šećer - slatki otrov

Autor: | 25/12/2015

0

Procenjuje se daje petina stanovništva zapadnih zemalja zavisna do šećera. Ako volite slatkiše i slatku hranu, i jedete ih puno i često, ako uživate u testeninama, proizvodima od brašna i krompira, ako stalno mislite na hranu, verovatno ste u ovom dobrom društvu. Ako ste deprimirani i teško izlazite iz tog stanja, ako lako kršite sebi zadata obećanja i odluke, možda je za to kriva vaša zavisnost od šećera.

Ona može da bude i nasledna ukoliko su vam roditelji bili zavisnici od šećera ili imali druge probleme sa bolestima zavisnosti, na primer od alkohola. Moguće je da ste od njih nasledili gen zavisnosti.

Kod osoba koje su postale zavisnici reč je o vrlo ozbiljnom zdravstvenom problemu. Šećer i drugi brzi ugljeni hidrati, kao i alkohol utiču na mozak tako što deluju smirujuće i daju osećaj zadovoljstva, dok u slučaju preterivanja smanjuju doživljaj unutrašnjeg užitka i stvaraju jaku, često kompulzivnu zavisnost koja traži stimulaciju u vidu šećera, hrane ili nekog drugog stimulansa.

Bilo o kojoj zavisnosti da je reč menjaju se hemijski procesi u mozgu, tako da je osobi koja nije zavisna od slatkiša dovoljno parče čokolade, a ona koja je zavisna zadovoljiće se tek kada pojede celu, baš kao i kod alkoholičara koji se ne mogu zadovoljiti čašicom, dve alkoholnog napitka.

Ovde nije reč o lošem karakteru nego o promenjenoj hemiji mozga. Šećer je vrlo ozbiljna droga koja može da izazove dugoročne štetne posledice na naše zdravlje.

Istraživanja holandskih naučnika pokazuju da je šećer najopasnija droga svih vreme na jer, za razliku od masti i druge hrane, utiče na apetit, stvarajući nezasitu glad za njim.

Zbog toga smo zatražili da se zakonski reguliše količina šećera u pojedinim namirnicama, sa upozorenjem na slatkišima i gaziranim pićima da je loš po zdravlje. Za razliku od cigareta, na kojima piše pušenje ubija, šećer nam se nudi na svakom koraku.

Ne nalazi se samo u kolačima i drugim slatkišima već i tamo gde ga ni najmanje ne očekujemo, i u takozvanim zdravim namirnicama - voćnom jogurtu, musliju, sušenom voću, voćnim sokovima i slično. Šećer se dodaje u kečap, majonez, dresinge za salate, suhomesnate proizvode, začine.

Šećer je i glukozni, fruktozni, skrobni i kukuruzni sirup - jeftinije varijante kojima industrija natrpava svoje proizvode. Nalazi se u testeninama, krompiru, hlebu i drugim proizvodima bogatim ugljenim hidratima koji se lako pretvaraju u glukozu i imaju isto dejstvo kao običan šećer.

Šećer crpi hranljive materije iz našeg tela, a njegovom permanentnom konzumacijom nastupaju nagle promene u nivou šećera u krvi i problemi sa koncentracijom, umor i povećava se stres.

Tu je i niz zdravstvenih tegoba - povišeni krvni pritisak, povećanje masnoća u krvi, slabi imunosistem, izlučivanje serotonina i endorfina koji trenutno deluju smirujuće i pružaju osećaj zadovoljstva, ali prekomerno uzimanje hrane bogate šećerom izaziva suprotno dejstvo.

Važno je znati da su mnoge naše potrebe, pa i za slatkišima, stvar navike, jer ono što naš organizam dobija to i traži, pa ukoliko se odviknemo od slatkog ukusa, telo ga više neće ni tražiti.

Da bismo to postigli, pre svega su važni dobra volja i upornost u radikalnoj promeni navika, što podrazumeva da se iz jelovnika izbace svi rafinirani proizvodi, a ishrana bazira na čistim namirnicama, u izvornom obliku: ribi, mesu, jajima, mnoštvu zelenog povrća, orašastim plodovima, maslacu, maslinovom i kokosovom ulju.

Ovakva hrana zadovoljava nutritivne potrebe tela, zaustavlja opsesivno razmišljanje o namirnicama i uspostavlja normalni odnos prema jelu, što znači da jedemo onda kad smo gladni i u onim količinama koje su dovoljne organizmu.

Na tržištu postoji nekoliko oblika šećera. Rafinirani šećer prolazi potpunu obradu, pa je zbog toga bele boje. Kristalni beli šećer dobija se od šećerne trske i šećerne repe.

Šećer u prahu je fino usitnjeni rafinirani šećer, dok se kandis šećer sastoji od prilično velikih kristala šećera i može biti beli ili smeđi. Najviše se koristi za zaslađivanje čaja.

Mlečni šećer (laktoza) i voćni šećer (fruktoza) nalaze se u voću, a veliki udeo grožđanog šećera (glukoza) je u grožđu. Javorov sirup dobija se zarezivanjem kore javora i sadrži 60 do 70 posto šećera. To je aromatična poslastica koja ima veliku kalorijsku vrednost, te bi ga trebalo konzumirati u ograničenim količinama.

ŽUTI ŠEĆER LOŠ KOLIKO I BELI

Prema nekim procenama, svaka osoba prosečno u životu pojede skoro dve tone šećera, što zvuči zastrašućuje. Kada se tome doda i ona čuvena teza o četiri bele smrti, u koju spada i šećer, ne čudi što se mnogi umesto za beli odlučuju za onaj zdraviji - žuti šećer. Količina minerala (kalcijum, kalijum, gvožđe, magnezijum) u žutom šećeru, dobijenom dodavanjem melase u beli šećer, vrlo je mala.

Međutim, postavlja se pitanje koliko je melasa iz šećerne repe zdrava, jer ne zna se koliko je nečistoće otklonjeno pranjem šećerne repe i naknadnom filtracijom šećernog soka.

Beli šećer proizvodi se iz šećerne repe, a žuti od šećerne trske, tako da su sirovine različitog porekla, ali oba se najvećim delom sastoje od saharoze. Energetska vrednost žutog i belog šećera je ista.

Jedina razlika je u tome što žuti sadrži više minerala, ali ako se uzme u obzir količina koju dnevno konzumiramo, to je potpuno nevažno. Tako da je zabluda da je žuti šećer zdraviji. Tu osobinu mu je pripisao dobro osmišljeni marketing.

Jedino je nekome ukusniji jer sadrži karamelizovani sirup koji beli nema. Razlika u kalorijskoj vrednosti je zanemarljiva - žuti šećer ima 377 kcal, a beli 387 na sto grama.

Komentari (0)

Loading
Snežana Milošević Guliver / ThinkstockPhotos
Tagovi: šećer zdravlje