Alkoholizam - bolest koja se leči

Alkoholizam - bolest koja se leči

Autor: | 16/12/2015

0

Alkoholizam je hronična bolest koja uključuje ne samo fizičke, nego i psihosocijalne probleme pacijenta, njegove porodice i okoline. Spada u grupu bolesti zavisnosti. Nije reč ni o kakvoj lošoj navici, kako se često u narodu misli, već o pravoj bolesti koju treba lečiti.

Po broju obolelih alkoholizam se nalazi na trećem mestu, iza kardiovaskularnih bolesti i tumora. Ako tome dodamo da alkoholičar nikada nije sam u svojoj bolesti, već da pati i često oboli i cela njegova porodica, jasno je da se broj ljudi kojima je potrebna stručna medicinska pomoć uvećava dva do tri puta.

Nažalost, mladi u Srbiji imaju uglavnom pozitivna očekivanja od alkohola i nisu u dovoljnoj meri svesni rizika koji on nosi. Istraživanja pokazuju da više od polovine učenika smatra da bi se osećalo opuštenije i druželjubivije pod uticajem alkohola. S druge strane, samo 36 odsto misli da bi zbog pijanstva moglo da učini nešto zbog čega bi se kajalo.

Postoje četiri kriterijuma na osnovu kojih se procenjuje da li je neko alkoholičar ili ne. Dovoljno je da budu zadovoljena samo dva i da kažemo da je reč o zavisnosti od alkohola.

Prvi kriterijum je gubitak kontrole. To znači da osoba ne može da se zaustavi na prvoj čaši, već je vuče da i dalje pije, dok se ne napije. Zove se još fenomen prve čaše, s obzirom na to da osoba danima može da ne pije, ali kada popije prvu čašu, gubi kontrolu nad daljim uzimanjem alkohola.

Drugi kriterijum je nemogućnost apstinencije. Apstinencija znači uzdržavanje i od najmanje količine alkohola. Osobe koje zadovoljavaju ovaj kriterijum ne mogu dugo da izdrže bez pića. U početku su pijanke, recimo, jednom mesečno, a zatim se periodi bez pića sve više skraćuju, tako da, na kraju, ne mogu da izdrže ni nekoliko dana, već piju svakodnevno, po sistemu dolivanja. Ako ne popiju, javlja se takozvani apstinencijalni sindrom - neprijatno stanje praćeno neodoljivom potrebom za pićem, nervozom, razdražljivošću, drhtanjem (karakteristično drhtanje ruku) i preznojavanjem. Apstinencijalni sindrom je siguran znak fizičke zavisnosti od alkohola. Javlja se uglavnom u jutarnjim časovima usled pada nivoa alkohola u krvi i može se prekinuti unošenjem novih količina alkohola ili, kao tokom lečenja, uzimanjem određenih lekova za smirenje.

Treći kriterijum je takozvani prekid filma. Često se alkoholičarima dešava da jednostavno ne mogu da se sete šta su u alkoholisanom stanju radili, recimo, kako su i s kim proveli određeno vreme, kako su se vratili kući i slično. Ovi periodi gubitka sećanja javljaju se već pri za njih uobičajenim dozama unetog alkohola.

Četvrti kriterijum je takozvani porast tolerancije, to jest podnošljivost alkohola. Alkoholičari piju u proseku više od pola litre žestokog pića dnevno. Često, želeći da dokažu da nisu alkoholičari, iznose podatak da piju više od pola litre i da se ne opiju, ne znajući da je baš to jedan od osnovnih kriterijuma koji govore u prilog bolesti. U poslednjoj fazi bolesti, posle dugogodišnje visoke tolerancije, imamo suprotan proces, kada ih sve manje količine alkohola opijaju te, na kraju, pokazuju znake pijanstva i posle jedne do dve čase. To je znak teškog oštećenja celog organizma, posebno mozga, i u ovoj fazi se javlja i najveći broj posledica po zdravlje.

Koje osobe pripadaju rizičnoj grupi

Pod rizikom da postanu zavisnici od alkohola najčešće su impulsivne i agresivne osobe, hiperaktivna deca, kao i osobe sa niskim stepenom samopouzdanja. U rizičnu grupu spadaju i osobe koje alkoholom ublažavaju stres. Muškarci su skloniji ovom poroku, dok žene koje posežu za alkoholom najčešće to čine zbog depresivnih stanja. Istraživanja su potvrdila da u osnovi ovakvog ponašanja leži stres iz detinjstva ili onaj koji je kasnije doživljen. Primećeno je i da žene više piju u menopauzi i postmenopauzi, jer u tom periodu nastupa hormonski disbalans i gubitak uloge koju imaju u porodici. Ipak, podaci pokazuju da u poslednje dve decenije na četiri do pet muškaraca koji piju dolazi jedna žena. Kod nas su se polovi izjednačili samo u jednom trenutku, za vreme bombardovanja.

Posledice prekomernog konzumiranja alkohola

Zavisnost od alkohola može da izazove čak šezdeset oboljenja. Osobe koje prekomerno piju najčešće se žale na smetnje organa za varenje. Zbog oštećenja sluzokože želuca prvo nastaju gastritis i čir, a zatim i oštećenja jetre koja vode u najtežu komplikaciju - cirozu. Istovremeno, zbog oštećenja gušterače javlja se akutni i hronični pankreatitis. Dugotrajno konzumiranje alkohola izaziva oštećenja srca i krvnih sudova, kao i pojavu hipertenzije. Nisu pošteđeni ni periferni nervi, najčešće na nogama. Osobe sa ovim problemom žale se na trnjenje u listovima i bolove, posebno izražene pri hodu. Višegodišnje uzimanje alkohola dovodi i do oštećenja mozga, što se prepoznaje po poteškoćama u pamćenju. Na spisku bolesti je i već spominjani delirijum tremens, kao i alkoholna epilepsija.

Kada nastaje delirijum tremens

Ovo stanje nastaje drugog ili trećeg dana od uspostavljanja apstinencijalne krize. Zapravo, ukoliko se naglo prekine unošenje alkohola, nastaju prilično drastične manifestacije, praćene jutarnjim mučninama, drhtanjem, znojenjem, glavoboljom. Ukoliko se stanje ne prepozna i blagovremeno ne potraži pomoć lekara, osoba može da uđe u delirijum tremens, doživi epileptični napad i dobije zapaljenje pluća.

Lečenje

Važno je znati da je alkoholizam bolest koja se leči, što znači da je moguće pomoći alkoholičaru i njegovoj porodici da izađe iz tog začaranog kruga. Lečenje uvek uključuje učestvovanje porodice, a akcenat je na uspostavljanju apstinencije i izmeni ponašanja, i
alkoholičara, i porodice.

Najvažnija tačka lečenja je apstinencija, ustezanje od konzumiranja alkohola, ali prethodno je potrebno napraviti potpuni pregled i obradu pacijenta kako bi se ustanovile postojeće bolesti i poremećaji koji bi mogli da zakomplikuju odvikavanje od alkohola. Važno je pri tom razlikovati delirijum tremens od duševnih promena koje nastaju u akutnoj insuficijenciji jetre.

Prilikom terapije potrebno je održavati ravnotežu tečnosti, davati visoke doze vitamina C i B-kompleksa. Alkoholizam podrazumeva zavisnost od alkohola, a osobe koje pate od ovog problema često gube kontrolu nad ponašanjem, ponekad doživljavaju i amneziju, kada je bolest u poodmakloj fazi. U najgorem slučaju pacijenti mogu da dožive i delirijum tremens, stanje u kojem celo telo obuzima tremor, odnosno podrhtavanje.

Ovom stanju prethode malaksalost, pojačano znojenje, povišeni pritisak, psihička napetost, neraspoloženje i nesanica. Osoba deluje uplašeno i zbunjeno, a može da ispolji i agresivnost prema okolini. Takvo ponašanje naročito dolazi do izražaja kada počne tremor praćen zastrašujućim halucinacijama. Ukoliko se pacijent blagovremeno ne zbrine u bolnici, mogu da nastupe velike komplikacije, ponekad i prestanak rada srca.

Komentari (0)

Loading
Izvor:Snežana Milošević hellomagazin