Miloš Biković: Skromnost nije kompleks niže vrednosti

Miloš Biković: Skromnost nije kompleks niže vrednosti

Autor: | 24/10/2014

0

Posle svetske premijere filma "Sunčanica" ruskog reditelja Nikite Mihalkova, održane u Beogradu, mlada nada srpskog glumišta Miloš Biković popeo se stepenik više u karijeri koja nezaustavljivo napreduje. U ljubavnoj priči uoči krimskog rata Biković tumači jednu do glavnih uloga, čime su mu otvorena vrata evropske filmske scene. Talenat dvadesetšestogodišnjeg Beograđanina prvi je primetio Dragan Bjelogrlić poverivši mu jednu od glavnih rola u fudbalskoj sagi "Montevideo", a umeće mladog umetnika nije promaklo ni reditelju svetskog kalibra kakav je Mihalkov. Posle višestrukih uloga u epohi, ovog leta angažovan je i u savremenoj priči ruskog filma "Duhless 2" čije snimanje je nedavno završeno na Baliju. Uz fudbal i boks, za potrebe snimanja filma "Bićemo prvaci sveta" svestrani glumac oprobao se i u košarci, a uzbudljive scene novog filma Darka Bajića trenutno snima u Sloveniji. Skoncentrisan na brojne poslovne obaveze popularni glumac odlučan je da ne komentariše svoj emotivni život, kao ni vezu sa Brankicom Sebastijanović, na koju je pre pola godine stavio tačku. Dok ređa profesionalne uspehe, Biković za "Hello!" otkriva da se koleba oko izbora profesije i govori zbog čega ga Njujork privlači više od holivudske industrije zabave.

Da li ste imali tremu od beogradskog crvenog tepiha holivudskog sjaja, a ruskog šarma?

- Holivudski sjaj je bleštav zato što su tamo producenti posvećeni tome da zarade pare na svakom koraku. To je za poštovanje i tome bismo mogli da se učimo od njih. Sa druge strane, ništa ne sjaji tako kao duh. Zato su ruski duh i šarm nešto jedinstveno, jer ne mogu da se kupe niti prodaju. Mi smo slični Rusima, nekad do granice istovetnosti, i zato mi je veoma blizak ruski šarm.

Šta vam je u radi sa Mihalkovim ostavilo najjači utisak, da li vam je dao neki savet koji ste upamtili?
- Teško je izdvojiti jedan utisak, svaki dan sa njim je utisak za sebe.

Čiji aplauz posle premijere ste posebno priželjkivali?
- Ne razmišljam na taj način, bitno mi je da film dopre do ljudi. Ne do onih kojima je sve jasno, oni će se sigurno "ogrejati na toj vatri", već do onih koji još uvek gledaju vesti i ne postavljaju pitanja da li je to što im na vestima kažu baš tako.

Kažu da žene vole oficire, odnosno muškarce u uniformama. Jeste li ulogom u ovom filmu uvideli u čemu se krije ta skrivena moć uniforme ili je ruski akcenat opasnije oružje?

- Uniforma govori o autoritetu koji se krije iza institucije koju predstavlja. Ona ima snažno psihološko dejstvo, zato što je prati sve ono što znamo ili smo čuli o ljudima u toj određenoj uniformi. Uniforma sa sobom nosi i ovlašćenja, ali i odgovornost. Ruske i srpske uniforme su čiste, jer su mnogo puta isprane od krvi onih koji su ih u prošlosti nosili i sada imaju poseban sjaj. Ako je krv na uniforma tuđa, ona se ne može isprati ni naftom ni "koka-kolom". To najbolje znaju mladi kadeti koji oblače uniforme i u njima polažu zakletve. Ruski akcenat je vizitkarta ruskog jezika, a taj jezik je bogat, zato što je odraz bogatstva duha ruskog naroda. Ruski akcenat ima svojih prednosti, ali meni je srpski, ipak, najdraži.

Smeši vam se internacionalna karijera. Da li ste spremni da se popularnost koju uživate u Srbiji prenesete na sve meridijane?
- Nisam spreman za svetsku popularnost, ali nisam bio spreman ni za popularnost u Srbiji, pa sam plivao s tim talasom.

Posle "Sunčanice" dobili ste ulogu u još jednom ruskom filmu "Duhless 2". Čime ste osvojili ruske reditelje?
- Dobro krijem činjenicu da sam netalentovan.

U toku je snimanju filma "Bićemo prvaci sveta", Darka Bajića. Kako usklađujete sve obaveze?

- Ne znam ni sam kako sve usklađujem, izgleda da mogu da izdržim mnogo više obaveza nego što sam mislio.

Glumili ste fudbalera, zatim boksera, a sada i košarkaša. Čini se da kroz svoju profesiju uspešno ispoljavate i talenat za sport.
- Sebe ne smatram izrazito sportskim tipom, ali gluma daje velike mogućnosti.

Nedavno ste izjavili da je ono što se trenutno dešava u ruskoj kinematografiji uzbudvljivo koliko i Holivud. Prija li vam popularnost u tom istočnom Holivudu, s obzirom na to da vas ondašnji mediji predstavljaju kao novu rusku zvezdu?
- Mislim da je to da sam nova ruska zvezda malo preterano, ali Rusija ima jasan pravac kretanja i jasno duhovno i kulturno usmerenje. Zato i stvaraoci tamo pronalaze nove načine da komuniciraju sa publikom, a ostvaruju umetnička dela. Kada ne postoji duhovno-kulturno usmerenje, svaki stvaralac je izolovani svet za sebe, ali on ne može da "potrese" veliki broj ljudi, osim ako ne podlegne jeftinim trikovima, zato što ne postoji zajednički "ključ" odnosno usmerenje, duhovno razumevanje. Dragan Bjelogrlić je ovaj "ključ" našao sa Montevideom.

Maštate li o holivudskoj karijeri i na kastingu kog režisera te produkcije biste voleli da budete odabrani?

- Ne maštam, voleo bih da probam da radim i tamo, ali ne po svaku cenu. Nije sve iz Holivuda tako slatko kao što deluje na platnu, niti je sve iz Rusije lepo i uzvišeno. Daleko od toga. Amerika me možda više privlači zbog Njujorka i svojom umetničkom stranom, nego sa industrijom zabave kao što je Holivud. Voleo bih da radim sa irskim rediteljem Martinom Makdonom ili sa rumunskim rediteljima. To je nama nepoznato, a to su divni autori.

Čija podrška, ali i kritika, vam je najdragocenija u životu?
- Podrška i kritika mog brata, profesora, Bjelogrlićeva i nekolicine kolega i prijatelja.

Koliko se vaš krug prijatelja promenio od kada ste postali poznati?
- Ne mnogo.

Interesovanje za vaš privatni život uzima primat u odnosu na profesionalne uspehe, ali vi odbijate da govorite o tome. Zbog čega?

- Nije problem što se detalji iz mog života iznose u javnost, jer u tim detaljima nema ničeg lošeg, problem je u tome što je takvo "žuto novinarstvo" štetno za ljude kojima je potrebno "uzdizanje", a servira im se đubre.

Vaš emotivni život nedavno je prolazio kroz turbulentnu fazu. Koliko vam je u tim trenucima bilo teško da se distancirate od sopstvenih emocija ili ste ih samo preoblikovali za potrebe uloge?
- To su procesi koji se mahom odigravaju podsvesno, tako da ne mogu o njima da govorim i da želim.

Veoma se uspešno transformišete u svaki od svojih likova bez obzira na to da li se radi o filmu, pozorišnoj predstavi ili snimanju reklame za "Avon Sport liniju". Da li svakoj ulozi prilazite sa istom strašću?
- Bez obzira da li je reč o snimanju reklame za "Avon" ili film Nikite Mihalkova, glumac traži lik koji glumi. Nekada je ta potraga na istom nivou kao što model traži lice za fotografiju, i tu nam se poslovi podudaraju.

Iako ste veoma mladi iza sebe već imate značajni broj filmskih i pozorišnih uloga. Da li ste se u nekom trenutku, ipak, kolebali oko izbora profesije i šta vas je uverilo da ste na pravom putu?
- Jesam, i još se kolebam, jer čovek ima mnogo potencijala i potrebno ih sve razvijati. Mađarski pisac Bela Hamvaš kaže da su od drevnih poziva koji su čuvali "oganj istine" vremenom nestali kraljevi, vitezovi, državnici i sveštenici. Ostao je samo pesnik. Pesnik je danas i glumac i pisac i slikar, umetnik generalno, ali ne bilo koji, nego onaj koji oseća svoju dužnost da "stražari nad ognjem istine". Ne slažem se sa njim oko sveštenika, jer njih i te kako ima, samo ako istinu tražite u novinama, naći ćete je koliko i pravih sveštenika. Vrlo malo.

Mnogi glumci podlegnu iskušenjima koje slava nosi i odaju se porocima. Kako odolevate tim izazovima?
- Svako ima svoje poroke, pitanje je samo u kom su obliku. Pogledajte film "Rekvijem za snove". Ljudi su danas navučeni na laži i nadražaje u vidu šokantnih vesti. To je zloupotreba ljudske radoznalosti, kao što je pušenje zloupotreba ljudske potrebe za konteplacijom i molitvom.

Prija li vam popularnost i da li ste je nekada malo i zloupotrebili?
- Mislim da nisam. Ređe mi prija, ponekad moram da se sklonim iz grada i zemlje.

Sa kojom glumicom mlađe generacije biste voleli da sarađujete?
- Sa Ankom Gaćešom.

Skromnost je vrlina koja vam se pripisuje od početka karijere. Mislite li da ljudi zbog skromnosti mogu propustiti neke velike životne prilike?
- Skromnost nije kompleks niže vrednosti, nije odricanje od sveta, već strogo preispitivanje i aristokratija duha. Skromnost ne postoji bez vere u Boga, a ko istinski veruje taj ne može drugačije nego da bude skroman, jer zna da je uvek pred licem Božjim. I kako ne biti skroman pred savršenim tvorcem.

Zamerate li nešto sebi?
- Mnogo toga, ali moja ispovedaonica je u crkvi, ne u novinama.

Za kratko vreme postali ste miljenik ženskog dela publike, kako mlađe tako i one starije. Da li ste dobijali komplimente i od muškaraca?
- Muškarac koji ume časno i muški da udeli kompliment drugom muškarcu je čovek koji može da nadiđe sebe i svoju sujetu. Ja prvi znam koliko je to teško.

Draganu Bjelogrliću naterali ste suze na oči poklonom koji ste mu uručili na ovogodišnjim "Filmskim susretima" u Nišu. Šta vas je podstaklo da to učinite?
- Zahvalnost.

Kakvo priznanje za svoj profesionalni rad najviše priželjkujete?
- Da mi jednom neko kaže da je gledao moj film ili čitao intervju i zamislio se oko nekih stvari, i kaže mi "Hvala ti na tome".

Intervju: Deana Đukić, Life Content

Komentari (0)

Loading
Tamara Roksandić hellomagazin

Najnovije vesti