Maja Mandžuka: Život sa Filipom je mnogo lepši

Maja Mandžuka: Život sa Filipom je mnogo lepši

Autor: | 24/07/2014

0

Maja Mandžuka, glumica i producentkinja koja već šest godina živi i radi u Sjedinjenim Američkim Državama, odnedavno je postala stalni član ekipe serije „The Fosters“, jedne od najgledanijih u toj zemlji.
Uspešna tridesetjednogodišnjakinja od prošle godine radi kao asistent producenta, ali joj je poverena i manja uloga koju je sa velikim zadovoljstvom prihvatila. Živeći u Los Anđelesu, u društvu najvećih filmskih i televizijskih zvezda današnjice, među kojima je i njen najbolji prijatelj Robert Evans, zgodna Beograđanka naučila je mnogo važnih lekcija o svom poslu, ali i o životu uopšte.
Ležerna i harizmatična lepotica voli da uživa i trudi se da vodi život bez opterećenja i velikih planova za budućnost. Iako joj Beograd nedostaje, u Americi je uspela da stvori novu porodicu, koju čine njeni dobri prijatelji iz Srbije, a najveću podršku pruža joj emotivni partner Filip Živojinović koji takođe živi u Los Anđelesu, gde radi kao sportski agent. Skladni par trenutno je potpuno posvećen karijeri, ali se trudi da slobodno vreme provede sadržajno, uglavnom obilazeći Kaliforniju.

Godinu dana niste bili u Beogradu, kako ste to vreme provodili u Americi?

- Poslednjih godinu dana provela sam radno i bilo mi je veoma naporno. Od aprila prošle godine počela sam da radim u produkciji serije „The Fosters“ koja se emituje na kanalu „NBC Family“ i jako je gledala. Prva sezona napravila je veliki bum u Americi, te je otkupljeno i narednih pet sezona. Jedan od izvršnih producenata je zvezda Dženifer Lopez, a ja radim kao asistent producenta. Produkcija me je, uz glumu, oduvek zanimala, završila sam taj smer na Fakultetu dramskih umetnosti. Za sada smo završili dve sezone. Za mene je rad na toj seriji divno iskustvo, bez obzira što je tempo veoma naporan pa svakodnevno provodim na poslu dvanaest sati. Imam kancelariju u „Warner Brothers“ studiju koji je uz „Universal“ najveći u čitavoj zemlji. Tamo se snimaju i druge zanimljive stvari, kao što je serija „Dva i po muškarca“, filmovi, ali i šou-programi Brajana O`Konena i Elen Dedženeris. Divno je biti deo toga i videti kako sve funkcioniše.

Koji je bio vaš prvi utisak na novom poslu?
- Zaposleni su jako pozitivni, čak iako ne zarađuju mnogo i nisu zadovoljni platama, profesionalno obavljaju svoje dužnosti i daju maksimum. Niko se nikome ne meša u posao, ali su uvek spremni da pomognu ako zatreba. Postali smo kao porodica i sačinjavamo tim koji savršeno funkcioniše. Zato mi dvanaest sati na poslu proleti. Sarađujem sa Teri Polo i Šeri Šaum, koje igraju glavne uloge, a deo ekipe je i Deni Nući, koji je u filmu „Titanik“ igrao najboljeg prijatelja Leonarda Dikaprija. U septembru počinje snimanje treće sezone i ja već imam ponudu da produžim ugovor, ali ću odluku doneti tek pošto mi se završi godišnji odmor. Odlučila sam da se prvo dobro opustim, a tek posle toga ću donositi odluke u vezi sa poslom.

Kako ste poželeli da se oprobate u poslu producenta s obzirom na to da ste poslednjih godina bili uglavnom skoncentrisani na glumačku karijeru?
- Tačno je da mi je gluma bila primarna, ali interesovanje za produkciju takođe dugo postoji, još od završetka srednje škole, kada sam izabrala školovanje u toj oblasti. Pružila mi se prilika i želela sam da steknem iskustvo u studiju u kome se snimaju najbolje serije, filmovi i televizijski šou-programi. Imam i malu ulogu u seriji pa se ne odričem ljubavi prema glumi.

Jeste li imali tremu kada ste snimali budući da neko vreme niste bili ispred kamere?
- Ne, snimala sam sa Teri Polo i dok smo pre početka snimanja uvežbavale tekst bile smo toliko uverljive da je naša koleginica Šeri mislila da se snima.

Da li je teško dobiti posao u „Warner Brothers“ studiju?
- S obzirom na to da je „The Fosters“ trenutno jedna od najgledanijih serija u Sjedinjenim Državama, a sve se manje snima i manje je posla, vrlo je teško dobiti posao. Konkurencija je velika, a tek kada sam počela da radim, shvatila sam koliko se svi trude da zadrže radno mesto. Posao u seriji je stabilniji, jer postoji kontinuitet i snima se po nekoliko godina.

Jeste li stekli nove prijatelje?

- Da, čak i dok sam u Beogradu u kontaktu smo preko mejlova. Mnogo sam im pričala o našoj prestonici, a oni su oduševljeni jer su imali potpuno drugačiju sliku o Srbiji. Mnogi planiraju da dođu, a ja sam ih povezala sa mojim prijateljima koji će im pokazati grad. Uoči mog dolaska u Beograd, povodom završetka rada na drugoj sezoni imali smo žurku u „Diznilendu“. Bilo mi je krivo što nisam mogla da prisustvujem, ali je želja da što pre vidim porodicu i prijatelje bila jača.

Šta prvo uradite kada dođete u Beograd?
- Prvo se vidim sa svojom porodicom, pa pozovem najbolje prijateljice, odem u omiljenu crkvu, na bakin i dekin grob, a usput u nekoj pekari obavezno pojedem burek. Tako mi prođu prva dva dana, a onda pravim plan za period koji sledi. Nažalost, ranije sam imala priliku da češće dolazim i duže ostajem, pa nije bilo potrebe za planiranjem satnice, a sada je jedino tako moguće da bih uradila sve što želim. Možda je to i profesionalna transformacija.

Čega se najviše uželite dok ste u Americi?
- Najviše mi nedostaju članovi porodice i prijatelji, a potom i naša hrana. Kad sam ovde, obavezno jedem roštilj, jagnjetinu, kuvana jela i veliku količinu voća i povrća, koje je kod nas neuporedivo ukusnije. Uvek se ugojim nekoliko kilograma.

Vodite li računa o ishrani?

- Amerikanci mnogo vode računa o ishrani, a vidim da je i ovde to postao trend. Ja ne spadam u tu grupu jer uživam u hrani. Trudim se da jedem kvalitetne namirnice, ali sigurno mi se neće desiti da ne želim da pojedem vruć hleb zato što ima mnogo kalorija. Obožavam i slatkiše koje jedem često, čak i kasno uveče. Nisam od onih koji jednom nedeljno dozvole sebi da pojedu štanglu crne čokolade. Ta opsednutost kalorijama je pitanje trenda, ne toliko želje za zdravim životom. Čovek ne bi trebalo da sebe opterećuje time, važnije je ono što dolazi iznutra.

Bavite li se sportom?
- Igram tenis i uvek kada imam vremena, odem kod svog prijatelja Roberta Evansa da zajedno igramo. Čak i dok sam mnogo radila, jednom nedeljno ili ređe odlazila sam da igram jer mi tenis nedostaje i postajem nervozna kada dugo ne igram.

Vama pripadaju zasluge što je Evans imao priliku da pogleda film „Montevideo, vidimo se“. Zbog čega niste želeli da pričate o tome i da se slikate sa članovima ekipe?
- Nije mi bitna takva promocija. Robert i ja smo se odazvali na poziv Novaka Đokovića i prisustvovali smo projekciji filma. Taj dan je bio čaroban jer smo Bob i ja kao veliki fanovi tenisa i Noleta gledali finale „Indian Velsa“ koji je on osvojio, a potom smo svi zajedno gledali film. Moram da naglasim da je muzika zaista sjajna, naravno i glumci koji igraju.

Koliko je za vas značajno druženje sa legendarnim producentom i daje li vam korisne savete kada u vezi sa poslom?
- Bob je zaista živa legenda. On je čovek koji je otkrio Džeka Nikolsona, Frensisa Forda Kopolu i druge umetnike koje je nemoguće nabrojiti. Kada imate priliku da budete u društvu takvog čoveka, iz svakog razgovora naučite nešto novo. Postoje saveti koje mi je dao, ali bih da ih sačuvam za sebe. U junu smo slavili njegov osamdeset četvrti rođendan, i on je najbolji primer da broj godina nije presudan za stanje duha.

Više od četiri godine živite u Los Anđelesu, jeste li se navikli na život u tom gradu?
- Jesam, ali to je grad u kome je temperatura uvek oko dvadeset stepeni, uvek je sunčano i nije se teško navići. I kada mi je loše, sunce mi lako popravi raspoloženje. Jedina mana je što je Beograd daleko i što je potrebno više od petnast sati da stignem kući.

Da li vam je lepše tamo ili u Njujorku gde ste prethodno živeli?
- Bolje mi je u Los Anđelesu. U Njujorku sam provela dve i po godine, ali to je grad u kome svi negde jure i čim izađeš na ulicu, imaš potrebu da trčiš, i sam ne znaš gde i zašto. Los Anđeles je opušteniji.

Kakva je situacija po pitanju modnog stila?
- U Njujorku se na ulici može videti bukvalno sve, pa i muškarac koji nosi štikle, dok je u Los Anđelesu drugačije. Ljudi su doterani i vode računa o sebi. Što se mene tiče, gde god da se nalazim sledim svoj stil. Volim da mi garderoba budem udobna, a patike, kape i kačketi su mi najveći modni fetiš.

Provodite li mnogo vremena pred ogledalom?
- Ne, uvek se spremim za petnaestak minuta. Lepota dolazi iznutra, pa smatram da postoje bolji načini da se provede vreme nego pred ogledalom.

Nekoliko godina u vezi ste sa Filipom Živojinovićem, koliko vam znači što pored sebe imate momka koji je iz Beograda, a opet živite u istom gradu?
- To i njemu i meni mnogo znači. Lepo je što, kad smo već tako daleko od kuće, imamo jedno drugoda se međusobno podržavamo i razumemo. Uvek smo tu da pomognemo i saslušamo jedno drugo. Lepo funkcionišemo bez obzira na to što smo daleko od kuće, to se nekako nadoknadi. Imamo divne, bliske prijatelje i napravili smo u Americi našu malu srpsku porodicu. Zajedno slavimo slave, rođendane, Božić i Uskrs.

Kako izgleda proslava praznika u Americi?
- Zajedno smo slavili Uskrs i bilo nam je divno. Tamo postoje prelepe boje za jaja tako da sam ofarbale dve ogromne korpe, dekorisala sam stan balonima u obliku jaja i zeka i spremila sam mnogo hrane. Došli su nam gost,i među kojima i moj rođak Ivan koji živi u San Francisku. Bilo nam je prelepo, a hrana je nestala sa stola brzinom svetlosti.

Da li su vaš novi posao i svakodnevne obaveze koje imate uticali na vezu sa Filipom?
- Jesu, ali u pozitivnom smislu. I Filip godinu i po radi u firmi „Relativity“ kao sportski agent i ima mnogo obaveza. Oboje smo aktivni kada su naši poslovi u pitanju tako da se uželimo jedno drugoga i trudimo se da što kvalitetnije provedemo zajedničko vreme.

Kako volite da provedete slobodno vreme? Imate li neke rituale?
- Volimo da putujemo i obilazimo okolinu Los Anđelesa. Volim da idem kolima i ja vozim kada su kraće relacije u pitanju, recimo do Njuporta ili Las Vegasa. Kalifornija ima mnogo lepih gradića na obali, kao što su Santa Barbara, Santa Kruz i meni omiljeni, romantični Karmel, u kome je Klint Istvud dugo bio gradonačelnik. Rado idemo i u San Francisko kod mog rođaka i u čuvene vinarije u Napa Dolini. Dok sam studirala u Njujorku obilazila sam i tu stranu američke obale. Volim Orlando jer me je „Diznilend“ nekada uveo u svet mašte, dobrih vila, Petra Pana i divnih likova.

Kakvi su vaši planovi za budućnost?
- Ne volim mnogo da planiram. Još nisam donela odluku da li ću nastaviti sa svojim poslom od jeseni, a o dugoročnijim planovima ne razmišljam.


Intervju: Ivana Nikolić, Life Content
Foto: Andreja Damjanović, Life Content
Stilista: Stefan Orlić
Šminka: Dušan Rajković, tel: 063 / 8829653
Frizura: Miloš Milnović, tel: 063 / 1366016
Mesto snimanja: „Hot Mess“

Komentari (0)

Loading
Tamara Roksandić hellomagazin