Sanela Dženkins: Poslovni svet poznaje samo moć, bez obzira na to da li se nalazi u ženi ili muškarcu

Sanela Dženkins: Poslovni svet poznaje samo moć, bez obzira na to da li se nalazi u ženi ili muškarcu

Autor: | 31/12/2013

0

Sanela Dženkins poznata je kao "najbogatija Bosanka", ali - ona je mnogo više od toga. Rođena je u Sarajevu 1973. godine, kao Sanela Ćatić, a studije ekonomije napustila je kada je počeo rat u njenom rodnom gradu i zaputila se u London, gde je nastavila školovanje. Život joj se promenio kada je osnovala kompaniju za izradu kupaćih kostima, a kasnije je stvorila i niz veoma uspešnih firmi, a tako stečen kapital koristila je u dobrotvorne svrhe. Godine 2009. izdala je knjigu fotografija Debore Anderson po imenu "Room 23", u kojoj su se nalazili portreti mnogih istaknutih svetskih selebritija, da bi se godinu dana kasnije pridružila Šonu Penu u pružanju pomoći zemljotresom poharanom Haitiju.
Od 1999. godine bila je udata za škotskog bankara Rodžera Dženkinsa, sa kojim ima dvoje dece, ali je par 2011. godine rešio da stavi tačku na svoj brak. Ipak, ostali su u odličnim odnosima.
O svemu ovome Sanela prvi put govori ekskluzivno za portal Hellomagazin.rs.

Najčešće vas predstavljaju kao poslovnu ženu, humanitarku, najbogatiju Bosanku i majku. Koja vam je od ovih uloga najzahtevnija, a koju obavljate sa najvećim uživanjem? Kako sami sebe najčešće predstavljate?

- Životi ljudi uopšte su podeljeni na neki privatni i poslovni deo. Posebno uživam da pomažem onima kojima je pomoć potrebna, i krajnji cilj mi je da obradujem nekoga. U tome pronalazim sebe, jer znam dobro šta znači želeti, nemati, tako da sada, kada imam priliku, želim da učinim dobro kad god to mogu. Mislim da ćete se složiti da je jako lep osećaj kada bolesnom detetu stavite osmeh na lice ili pomognete uplakanoj majci. Između ostalog, i zbog toga se isplati biti u radnoj mašini 24 sata dnevno. Nekako sam naučila da se nosim sa svim obavezama i da izdrzavam težak dnevni tempo. Ipak, uloga majke je najzahtjevnija i, naravno, najbitnija.

Iako ste gotovo neprestano okruženi poznatim ličnostima, u najbližem krugu prijatelja su vam Sindi Kraford i Kid Rok (čiji svaki korak novinari i paparaci prate), često ste u medijima i ljudi vas prepoznaju - uspeli ste da sačuvate svoj privatni život daleko od očiju javnosti. Kako vam je to pošlo za rukom?
- Jedna od stvari koje mi pomažu u poslovnom uspehu upravo je ta činjenica koju ste naveli. Znači, moj rad je ono po čemu želim da me ljudi prepoznaju. Uvek ću prihvatiti i pozitivnu i negativnu kritiku kada je u pitanju biznis i humanitarni rad, ali u svemu tome nema potrebe da svoj privatni život izlažem očima javnosti. Žena sam koja kao i svaka druga voli da uživa u krugu svoje porodice. A da biste to uspeli, u svetu u kojem ja živim potrebno je da čuvate porodicu daleko od očiju javnosti.

Razvod vašeg braka prošao je bez ikakve medijske pompe što je redak slučaj, a sa bivšim suprugom Rodžerom Dženkinsom ostali ste u prijateljskim odnosima. Često su raskidi javnih ličnosti praćeni skandalima u vezi sa podelom imovine, međusobnim optužbama za neverstvo i iznošenjem prljavog veša. Koji je vaš savet za njih?

- Život je isuviše kratak i dragocen da bismo ga traćili na takav način, da optužujemo jedni druge, pogotovo ako su dvoje ljudi stekli decu zajedno.

Dokaz ste tvrdnje da "iza svakog uspešnog muškarca stoji uspešna žena" time što ste nagovorili šeika Hamada Al-Tanija da investira u banku vašeg supruga, staru 300 godina, koja je bila u nezavidnom položaju. Istovremeno vodite i svoje poslove. Koliko je teško ženi da se probije u poslovnom svetu, koji je (nažalost, još uvek) pretežno muški?
- Upornost uvek daje rezultate, a pored toga najvažnije je imati i jasan cilj i ići prema njemu. U svemu tome bitno je dobro poznavati i okruženje u kojem delujete da biste u pravom momentu mogli da donesete ispravnu odluku ili pokrenete stvari. Na primer, nakon što sam pokrenula proizvodnju zdravog napitka koji se radi u sedam različitih ukusa, neprestano sam radila dok nisam postigla rezultat. Neuro je dobio laskavu nagradu da je napitak broj 1 u Americi, što je posebno zadovoljstvo pored profita koji ostvaruje. Što se tiče poslovnog sveta i podele na muški i ženski, moje iskustvo govori da poslovni svet poznaje samo moć, bez obzira da li se nalazi u ženi ili muškarcu.

Vaša borba počela je kada ste sa 19. godina sami došli u London iz ratnog Sarajeva. Jezik niste znali, porodica vam je bila daleko i pred vama je bila velika borba. Šta vas je motivisalo da uspete? Kojom mišlju ste započinjali dan?

- U to vreme sva moja koncentracija je bila usmerena na pomoć roditeljima, bratu i familiji koji su ostali u ratnom vihoru. U ostvarenju tog cilja znala sam da moram naporno raditi. Prvo sam naučila jezik a zatim se posvetila školovanju. Gledala sam ljude oko sebe i znala da niko nije bolji od mene i da i ja mogu da uspem. Bili su to teški momenti, ali uspela sam. Nažalost brat mi je ubijen i nisam dočekala da ga vidim.

U tom periodu zadesila vas je strašna tragedija: mlađi brat vam je poginuo u ratu. To je rana koja ne zarasta, ali sećanje na njega održavate kroz humanitarni fond koji ste osnovali, a roditeljima ste utehu pružili podarivši im unučiće. Koliko je uloga majke promenila vaše poglede na svet?
- Majčinstvo je u životu svake žene nešto posebno što menja sistem vrednosti i perspektivu iz temelja. Kad su deca došla na svet dobila sam i posebnu snagu da svet učinim boljim mestom za sve nas. Kroz humanitarni rad moja fondacija je pomogla mnogim ljudima, ne samo u Bosni nego i na Hajitiju, u Darfuru, Filipinima. Ono što me posebno interesuje je borba za pravdu. Bez pravde i pravednosti ne može biti ni drugih vrednosti. Vrednosti su, priznaćete, poremećene, posebno u zemljama bivše Jugoslavije. Žalosno je to, a imamo toliko talenta i znanja.

Jednom prilikom izjavili ste da ste se loše osećali kada ste shvatili da ste kapućino platili deset dolara, a vaša tetka na drugom kraju sveta jedva "sklapa kraj sa krajem". Danas svojoj deci možete da priuštite sve što požele: koliko im ugađate i šta ih savetujete ?
- Pre svega učim ih da budu ljudi, da ne gube sebe i da nije sve u materijalizmu. Dosta vremena provode s mojim roditeljima i u Bosni, a i u Los Angelesu gde živimo. Oni im prenose posebne vrednosti koje se ne mogu naučiti u školama na zapadu. Svesni su da mogu da imaju poprilično sve iz materijalnog sveta, ali su i vrlo obični i druže se sa svojim vršnjacima i u Americi i u BiH. Naučili smo ih da je naporan rad jedini recept za kvalitetan život. Završavaju svoje obaveze na vreme i ništa im nije teško. Bogatstvo jeste blagodat, ali i velika obaveza s druge strane. U čitavoj priči izvesti decu na pravi put je u stvari jedini pravi uspeh.

Angažovani ste na različitim poljima, ostaje li vam slobodnog vremena i kako ga trošite? Dođe li vam ponekad da dan provedete u krevetu i kako se najčešće opuštate?
- Leto je jedini period u toku godine kada mogu malo da se opustim. Obično letujem u Evropi, na jahti ili nekom ostrvu gde obavezno zovem svoje najbliže prijatelje iz Bosne. Uz njih sam prava Sanela, družimo se, evociramo zajedničke uspomene, i dobro se nasmejemo. Nigde na svetu nema našeg smisla za humor u kojem beskrajno uživam, dok pričamo sarajevske šale i viceve npr. u Kanu, San Tropeu, Ibici ili drugim mestima po Sredozemlju, slušajući dobru našu muziku. Naravno sve se začini na kraju povratkom u Sarajevo.

Kada biste svoj život pokušali da uporedite sa nekim delom: filmom, knjigom ili pesmom - koje bi to ostvarenje bilo. Jeste li ikada razmišljali da zabeležite priču o sebi i kakvu bi poruku ona nosila?
- Svaki život je jedinstven i priča za sebe, te upoređivati ga sa bilo čijim drugim mislim da nije baš moguće. Ono što želim da ostane iza mene su moja dela. Moja dela su ono čim se ponosim i po čemu želim da me ljudi znaju i pamte. Želim da na svom primeru kažem ljudima da se sve može kada se hoće, ali isto tako da ne smemo nikada zaboraviti sve one kojima treba našu pomoć, ako možemo da pomognemo. Možda jednog dana i napišem neku knjigu o tome. Ali istinski važno je sebi reći da se nešto može, verovati u to, i onda to lagano postaje stvarnost. Verujte mi.

Ove godine obeležavate jedan jubilej: i daleko mađe žene bi vam pozavidele na formi i svežini koju imate - što i ne čudi jer je poznato da ste pobornik zdrave ishrane i načina života. Ipak, Sarajevo iz kojeg potičete poznato je po mnogim specijalitetima: postoji li neki kojeg ne možete da se odreknete?

- Svake godine dolazim u Sarajevo i prvo što učinim nakon pozdravljanja sa porodicom jeste silazak u Čaršiju. Tamo se okupe i moji prijatelji koje sam već spomenula i obavezno idemo na ćevape. Drugačije ne mogu zamisliti dolazak u rodni grad. Mnogi moji prijatelji iz Holivuda koji su sa mnom dolazili u Sarajevo npr. Džejms Blant, Roberto Kavali, Bono Voks... oduševljeni su našom kuhinjom, a posebno ćevapima.


Autor: Life Content

Komentari (0)

Loading
Tamara Roksandić hellomagazin
Tagovi: Top story uspeh