Katarina Žutić: U muziku ulažem mnogo više nego što će mi se ikada vratiti

Katarina Žutić: U muziku ulažem mnogo više nego što će mi se ikada vratiti

Autor: | 15/12/2013

0

Posle mnogih uloga na filmu i u pozorištu, kojima je osvojila publiku, Katarina Žutić oformila je bend "Kamikaze", čiji je frontmen. Osim autorskih pesama, na kojima radi sa kolegama iz benda, glumica vredno priprema novu predstavu u "Zvezdara teatru", koja će sigurno zaintrigirati javnost. Reč je o pozorišnoj adaptaciji filma "Maratonci trče počasni krug". Kuriozitet ove predstava je što će sve likove tumačiti žene, a poznata četrdesetjednogodišnjakinja dočaraće lik Mirke Topalović. Glumica, koja je nasledila raskošni talenat od majke Svetlane Cece Bojković i oca Miloša Žutića, posle duže medijske pauze raduje se premijeri i koncertima koji je očekuju u decembru. Iza sebe ima jedan brak, sa simpatijom iz detinjstva Aleksandrom - Sašom Lazarevićem, od koga se posle četiri godine razvela pre tri godine. Trenutno je u stabilnoj vezi, a privatni život uspešno čuva od očiju javnosti kojima je, zbog poznatih roditelja, izložena od najranijeg detinjstva. Retko govori za medije, osim kada ima neki konkretan povod na glumačkom ili muzičkom polju.

Kako teku pripreme za predstavu "Maratonke"?

- Ključna stvar je činjenica da postoji mnogo više komada napisanih za mušku podelu, jer se u dalekoj prošlosti žene baš i nisu bavile glumom, a sada smo došli u situaciju da imamo mnogo žena koje su dobre glumice, a nemamo dovoljno uloga za njih. Mislim da je ovaj "rediteljski trik" Milice Kralj da napravi žensku dinastiju "Maratonaca" zapravo vrlo mudar, a sve glumice koje igraju uloge članova dve porodice zaista su fenomenalne. Da se rediteljka nije dosetila ženskog koncepta predstave "Maratonci trče počasni krug", one ne bi mogle da se skupe na jednom mestu, u jednoj predstavi. Dinastija Topalovića je takva kakva jeste, i nije mnogo bitno da li je reč o muškarcima ili ženama. Pol nema nikakvu dimenziju u predstavi, osim u našem slučaju zbog ženske adaptacije, a to je iz praktičnih razloga.

Da li vam prija lik koji tumačite i ekipa sa kojom radite?
- Ja sam u predstavi Mirka Topalović, naslednica koja hoće svoje pare i koju "neće prevariti". Uživam u radu jer je atmosfera divna, smejemo se, lepo se slažemo, razumemo i nadograđujemo. Baš mi prija rad na pripremanju ove predstave, volim kada se setim zbog čega sam upisala glumu.

Zbog čega ste upisali glumu?
- To mi je bilo najlakše, bar mi je delovalo tako. S vremenom sam shvatila da i nije tako lako kao što sam mislila. Ili je hladno dok smo u letnjim kostimima, ili je toplo, a mi u bundama. Svako ko se bavi ovim poslom svakako voli svoj poziv i ta ljubav je suština svega.

I prema muzici gajite slična osećanja.

- Od kada je počela pozorišna sezona, a to je septembar, radila sam mnogo, pa nisam stigla da se bavim mojim bendom u onoj meri u kojoj sam želela. Nedavno sam imala premijeru predstave "Biderman i piromani" na maloj sceni u "Ateljeu 212". U tom komadu tumačim piromana koga je u ranijoj podeli igrao Taško Načić, a to je još jedna uloga koja je pisana za muškarca, a data je meni. Izvinjavam se obožavaocima benda "Kamikaze" što spot, koji smo pripremali, još nije izašao, ali biće završen do februara.

Zbog čega ste kostimirani i kada ste na sceni sa bendom?

- Na sceni sa "Kamikazama" ja sam zapravo Kaja San, u kostimu koji je kreirala kostimograf Ivana Vasić. Ideja da imamo kostime je moja, jer ja nemam petnaest godina pa da krećem muzičkim putem i zamišljam da hoću da budem samo muzičar. Da je o tome reč, sigurno bih imala drugi pristup. Budući da već imam godina koliko imam i da sam ostvarena u svom poslu, bilo mi je glupo da na scenu izlazim privatno odevena i da privlačim pažnju time kako lepo sviram i pevam. To nije poenta, cilj je da pesmama želim nešto da kažem, pa sam odabrala ovaj način i zato se i zovemo "Kamikaze", mi "ginemo" za neke ciljeve. Ne možemo da popravimo svet, ali se trudimo i dajemo sve od sebe, to je zapravo razlog zašto smo kamikaze i zašto smo fanatični u svemu tome. Nema u muzici novca, mnogo više u sve to ulažem nego što će mi se ikada vratiti, i u tom smislu je "kamikaza" projekat. Radimo samo za naše "obožavane obožavaoce", smatram da postoji više kamikaza nego što su ljudi i svesni da ih ima.

Da li vam je neprijatno da govorite o privatnosti?
- Uopšte mi nije neprijatno da odgovaram na pitanja o privatnom životu, ali mislim da je nepotrebno da pričam o mami, dečku, uopšte o svojoj privatnosti. Prirodno je da ljude i to zanima, ali zašto bih otkrivala intimne stvari o sebi, dovoljno je što sam ogoljena na sceni u pozorištu. To je upravo ono što jesam, a kakve čarape ili veš nosim, to nikoga ne bi trebalo da se tiče. Ima javnih ličnosti koje sve to vole, ja ih ne osuđujem, ali moj izbor je da ne budem jedna od njih. Mislim da mogu da ponudim znatno više od svoje privatnosti i da i dalje budem zanimljiva, i želim da verujem da je tako. Privatne stvari ne stavljam na tezgu na pijaci.

Jesu li svi glumci osetljivi i ponekad nesigurni?
- Mislim da nema jako sigurne osobe, bez obzira na to čime se bavi, a velika sigurnost je obično maska za nesigurnost. Niko nije toliko siguran u sebe, a čovek na različite načine prevazilazi osećaj nesigurnost. Kada izađem na binu, uzdam se u svoju koncentraciju, razmišljam o tome što treba da prikažem, pa, kao i u muzici na koncertu, ako udariš prvi ton i dobru intonaciju, na tome se "voziš" do kraja.

Ispred vašeg imena i dalje često stoji epitet „mlada glumica“, da li vam to smeta?

- Neka su živi i zdravi oni koji to govore, i ne znam zbog čega to pričaju ili pišu. U pravu su, nisam stara glumica, nisam se još ofucala, imam bebi fejs, možda je to zbog toga.

Zbog čega ste napravili tako dugu medijsku pauzu?
- Nisam ja odlučila da me nema u medijima, već se tako zadesilo. Između mog prvog i drugog filma koji sam snimila prošlo je sedam godina. Produkcija filmova u našoj zemlji jako je siromašna, ima ih veoma malo. Često ni sam reditelj nema izbora, već glumačku podelu pravi producent u skladu sa budžetom. Volim da snimam filmove, ali to se ne radi baš svaki dan i na to gledam kao na kolačić sudbine koji otvoriš, pa šta ti zapadne. Nije me bilo na televiziji, i to je sticaj okolnosti jer me nisu zvali. Što se filma tiče, nisam dobijala uloge.

Viđate li se redovno sa majkom Svetlanom?
- Moja mama sada živi u Finskoj, uživa u životu i svojoj penziji. Više se ne bavi glumom, mada kaže da bi ponovo radila ukoliko bi dobila zanimljivu ponudu. Pošto više ne živi u Beogradu ne može da dođe i gleda moje probe i predstave, pa ne može da mi daje savete. Redovno se viđamo, često je posećujem, a za Novu godinu ona će sigurno doći u Srbiju.

Jeste li ikada razmišljali da odete u inostranstvo?

- Mislim da je to potpuno nerealno, ja se bavim glumom, a moj alat je jezik. I šta ću im ja tamo, ja sam potrebna ovde.

Osećate li se emotivno zadovoljnom?

- Negde sam pročitala pametnu stvar, čovek je srećan kada ga i dalje raduju sitnice. Svoj život treba posmatrati iz optimističnog ugla, to je poznata teorija o čaši koja je napola puna, a ne prazna. Nikome ne cvetaju ruže, a u životu me nisu zadesile neke velike tragedije. Zapravo, koliko god da nemamo dovoljno novca i imamo probleme, trebalo bi da mislimo pozitivno i da verujemo u nešto lepo.

Verujete li u ljubav?
- Postoje razne ljubavi u koje se veruje, nije to jedino ljubav između muškarca i žene. Ja imam svog psa koga volim, i on voli mene, i to je ljubav. Naš život je ispunjen raznim vrstama ljubavi i lepo je kada je čovek toga svestan, čak i kada sam najumornija i najnervoznija, pokušavam da se setim toga, i osoba koje me vole.

Da li ste zaljubljeni u klasičnom smislu?
- Jesam, sve je u redu u mom privatnom životu, hvala Bogu nemam problema.

Piše: Jelena Vlahović, Life Content

Foto: Janko Petković

Komentari (0)

Loading
Goran Anicic hellomagazin