Pola sata sa... Olga Odanović

Pola sata sa... Olga Odanović

Autor: | 07/04/2013

0


Talentovana glumica Olga Odanović godinama je karijeru gradila nenametljivo, najviše na scenama beogradskih pozorišta. Uloga Zlatane u popularnoj seriji „Selo gori, a baba se češlja“, reditelja Radoša Bajića, osvojila je televizijsku publiku i donela joj popularnost. Junakinja filma „Led“ prvakinja je Narodnog pozorišta, a igra i u ostalim beogradskim teatrima. Supruga je dramskog umetnika, glumca Dragana Petrovića Peleta, sa kojim je u skladnom braku dvadeset sedam godina, sa kojim ima sina Jakova i kćerku Lenku. Vrlo je posvećena deci, dvadesetšestogodišnjem sinu Jakovu, koji je zaposlen u televizijskoj i filmskoj produkciji, i sedamnaestogodišnjoj Lenki, koja pohađa srednju školu.
Olga je junakinja predstave „Ogvožđena“, spisateljice Gorane Balančević, koju je režirala Đurđa Tešić, a koja je nedavno premijerno izvedena u Narodnom pozorištu. Za magazin „Hello!“ prvo govori o tom komadu.
- Mlada spisateljica Gorana Balančević napisala je komad pre tri godine, i to je bio njen diplomski rad. Tekst spisateljice Balančević je čudnovat, a žanr je potpuno poseban, to je tragikomedija sa elementima mjuzikla. Još jedan od izazova teksta je pevanje, koje je više „brehtovski“ izvedeno. Ništa slično nisam videla na pozorišnim scenama. To je, inače, njen diplomski rad i govorili su joj da tekst ne zaslužuje pažnju, a onda je konkurisala s tim istim tekstom u Švedskoj i svrstali su je u sto pet najboljih svetskih spisateljica. Nadam se da će publika prepoznati kvalitet predstave kojom će, sigurna sam, biti dirnuti i o kojoj će razmišljati.

Mislite li da se pozorišna publika uželela društveno angažovanih predstava?
- Boli me nebriga prema nama, kao da su ljudi zaboravili čemu služi pozorište i šta čine predstave. Na taj način formirate stavove mladih koji dolaze da vide neku predstavu, a nama glumcima omogućuju da kroz neki lik iznesemo i lični stav o društvu u kome živimo.

Tema predstave "Ogvožđena" za temu ima muke kroz koje prolazi radnička porodica posle gubitka posla. Potičete iz radničke porodice, da li vas je tekst zbog toga posebno dirnuo?

- Da, jako. U vreme u kome su moji roditelji živeli mogli su da budu sigurni na svojim radnim mestima, samim tim i životom. Moj sin je završio fakultet i trenutno radi, ali je njegov posao na „staklenim nogama“, nema nikakvu sigurnost. Slažem se da dvadeset prvi vek nosi nove tokove, ali čovek mora da oseti da društvo misli na njih. Ovako dominira osećaj napuštenosti, a to je jezivo i čoveka može da baci u depresiju.

U kojoj meri ekonomska kriza utiče na vašu profesiju?
- Veoma. Ova predstava me je obradovala, inače molim boga da ne budem ni u jednoj podeli komada, lepše mi je da sam kod kuće i da ništa ne radim. Evo zašto: ako vam neko stalno bode „prstom u oko“ pričama kako glumci imaju veliku platu, što nije tačno, i osećate da nikome niste potrebni, bolje mi je da ne radim. Glumački posao nije lak, a naše plate su pedeset, šezdeset hiljada dinara. Naš posao ima veliku ulogu u stvaranju pravih vrednosti, jer oko nas je mnogo šunda, i formiranju dobrih stavova mladih o životu uopšte. Igrajući ovaj komad, neke stvari su me osvestile.

Suprug Dragan i vi ste glumci. Jeste li srećni što vaš sin nije krenuo vašim „glumačkim stopama“?
- Nije glumac, ali radi u filmskoj i televizijskoj produkciji. To nije unosan posao jer država ulaže sve manje novca za film. Faktički, mi nikoga ne zanimamo.

Da li ste strogi u vaspitavanju dece?

- Ne mogu reći da nisam stroga, neka pravila moraju da se poštuju, a granice moraju deca da znaju. Ipak, uvek s lakoćom nalazimo kompromis u vezi sa svakim pitanjem koje se postavi u kući. Mi smo porodica u kojoj se otvoreno o svemu govori.

Tekst: Nadežda Jokić, Life Content
Foto: Janko Petković

Komentari (0)

Loading
Tamara Roksandić hellomagazin

Pročitajte još