Predrag Stojaković: Uživam sa porodicom

Predrag Stojaković: Uživam sa porodicom

Autor: | 30/11/2012

0

Predrag Stojaković, jedan od najvećih šutera u istoriji NBA i tek drugi Srbin sa šampionskim prstenom, već je godinu dana u zasluženoj penziji. Za sport koji mu je doneo mnogo radosti vezan je preko TV ekrana.
- Prvi put u životu imam pravo slobodno vreme, koje provodim sa porodicom. Sad mogu savršeno da se opustim i gledam košarku, uveče Evroligu, a u jutarnjim časovima NBA - kaže Stojaković, otkrivajući da još nema konkrenih planova o aktivnijem uključenju u košarkaška zbivanja.
Bogatu karijeru Peđa je gradio u Crvenoj zvezdi, PAOK, Sakramentu, Indijani, Nju Orleansu, Torontu i Dalasu, s kojim je osvojio titulu pravka NBA. Ipak, kaže da se najbolje osećao u glavnom gradu Kalifornije.
- U Sakramentu sam igrao punih osam godina. Bilo je fenomenalno na parketu i van njega. U svlačionici je postojala velika hemija. Kada sam ujutro polazio na trening nisam se osećao kao da idem na posao. Bio sam srećan što ću sa prijateljima opet provesti vreme. Taj sklad nam je pomogao da igramo posebnu košarku. Nažalost, nismo uspeli da se popnemo na tron. Jednom nas je izgubljena lopta delila od finala, drugi put skok. Sa malo više sreće mogli smo da odletimo u suprotnom pravcu.
Hemija je držala tim, iako se radilo o potpuno različitim ljudima kao što su bili suprestarovi Kris Veber i Džejson Vilijams sa svojim "ludilom", pa ekscentrik Skot Polard, nonšalantni Vlade Divac, povučeni Majk Bibi, Bobi Džekson i Hidajet Turkoglu.
- Glavni razlog je činjenica da smo Kris, Džejson, Skot, Vlade i ja sve stigli pre ili tokom sezone 1998/1999. Brzo je stvoren osećaj zajedništva. Bilo je dovoljno samo da kliknete i mi smo igrali zajedno, kao da smo se poznajemo još od vrtića. Takođe, imali smo i savršenog trenera, Rika Adelmana, koji je forsirao napade trenera Pita Kerila sa Prinston univerziteta. Taj sistem nam je savršeno odgovarao - priča Stojaković.
- Jednostavno, ti napadi su uključivali svih pet igrača u igru, od pasova do poentiranja, što se nama svidelo. Svako se osećao prijatno u svojoj ulozi, pa nismo imali nikakvih problema kada ne dobijemo loptu. Najvažnija reč kojom ste mogli da nas opišete je nesebičnost. Postali smo pojam u NBA za nesebičnu, kolektivnu igru.
Dani u Indijani, Torontu i Nju Orleansu nisu bili srećni, pa je Peđa početkom 2011. izabrao Dalas, kao poslednju šansu da pokori NBA.
- Često sam razgovarao sa Dirkom Novickim i trenerom Rikom Karlajlom. Imam sam dobar osećaj, jer Dalas gaji sličnu klupsku kulturu kao i Sakramento iz mog vremena. Za mene je to zvučalo najviše obećavajuće.
Mada je imao skoro pet skokova i asisetncija po meču, Stojakovića pamte samo kao sjajnog šutera.
- Znam, ali to je OK. Mislim da nemam razloga da se žalim na bilo šta. Apsolutno sam zahvalan na karijeri kakvu sam imao - konstatuje Stojaković.
Protivnici, očajni posle sjajnih partija Novickog, znaju da se pravdaju kako Dirk ima ružan stil šutiranja.
- Ma to je potpuno nebitno. najvažnija je efikasnost - a to je Dirk. Ima neverovatan arsenal šuteva poslednjih nekoliko godina. Fascinantno.
Imali ste prilike da igrate protiv mnogih Evropljana u NBA, neke ranije legende ste upoznali. Ko je najveći?
- Nije težak odgovor: Dirk Novicki.
Da li je Dražen Petrović, koji je tragično izgubio život, možda bio bolji od Dirka?
- Imao sam 15 godina kada je Dražen poginuo, tako da nažalost nikad nisam imao priliku da ga upoznam lično ili da igram sa njim, ali sam kao dete gledao njegove mečeve i bio sam impresioniran. Teško je spekulisati koliko je mogao još da postigne. Nesumnjivo, bio je jedan od najboljih igrača koje je Evropa imala. Podigao je nivo igre za Evropljane. Bez njega ni mi nikad ne bismo bili tako dobri. Dražen je bio veoma poseban.

Izvor: Novosti

Komentari (0)

Loading
Tamara Roksandić hellomagazin