Greh zvani slatkiši

Greh zvani slatkiši

Autor: | 07/10/2012

0

Potreba za slatkim sasvim jeprirodna. Kada se beba rodi, prvo čime se hrani je majčino mleko, a ono je puno masti i ima blago slatkast ukus. Ova ljubav prema slatkom ne završava se u ranom detinjstvu, već se kod mnogih osoba produžava na čitav život. Pored toga što podstiče odojčad da se hrane, šećer obezbeđuje i potrebne kalorije. Bez obzira da li potiče iz jabuke ili čokoladice, organizam ga brzo preobražava u glukozu, jednostavan šećer koji se nalazi u krvi i ćelije našeg organizma opskrbljuje energijom.
Većina ljudi vrhunskim zadovoljstvom smatra konzumiranje slatkiša, posebno čokolade, a mnogi sebe smatraju zavisnicima, tvrdeći da ne mogu da zamisle dan bez neke poslastice. To može da se poveže sa činjenicom da stalno konzumiranje slatkog postaje navika, ali i da slatkiši, povećan nivo glukoze, brzo daju neophodnu energiju i podižu nam koncentraciju, ali, s druge strane, nagli pad glukoze je takođe brz i “surov” i može se dogoditi da osetite drhtavicu ili slabost. U takvoj situaciji ljudi unose više hrane nego što im je stvarno potrebno, jer iznenadnu glad praćenu drhtavicom pokušavaju da utole velikim količinama hrane. To je put u gojaznost. S druge strane, krug se nastavlja stalnom potrebom za ponovnim podizanjem energije na taj način.
Ne postojiosoba koja ne voli da obrok zasladi kockicom čokolade ili nekim keksom, ali se postavlja pitanje zašto većina ne može da sezaustavi na nekoliko slatkih zalogaja. Nutricionisti nisu dokazali da postoji klasična zavisnost od slatkiša, ali je evidentno da njihova prekomerna konzumacija šteti zdravlju. Osim klasičnih proizvoda koji se smatraju slatkišima, malo ko obraća pažnju na to da i mnogi industrijski proizvodi, poput gaziranih napitaka, sokova i mnogih drugih namirnica, sadrže šećer i druge zaslađivače.
Slatkiši utiču na lučenje “hormona sreće” dopamina, endorfina, te svi često posegnemo za ovim zadovoljstvom kada smo napeti, pod stresom ili u fazama kada smo nezadovoljni životom.
Činjenica je da stalno unošenje velikih količina prostih ugljenih hidrata iscrpljuje pankreas, a kod osoba koje imaju genetsku sklonost ka dijabetesu to može da bude problem. Tako, danas u svetu od dijabetesa tipa2 boluje sve više ljudi, a često je bolest provocirana dugotrajnim, preteranim unosom šećera, pa ako je osoba sklona umanjenom lučenju insulina, opterećivanje pankreasa može da bude “okidač” za ovu bolest. Međutim, to ne znači da slatko treba potpuno izbaciti iz ishrane, već konzumirati više suvog voća, povrća i žitarica.
Izvor verovanja da su slatkiši opasni po organizam je kvalitet belog šećera, zaslađivača koji je u najširoj upotrebi. Beli šećer ne sadrži ni minerale ni vitamine, jedino daje trenutne kalorije, brzo se asimiluje i prelazi u krv. Nažalost, on opterećuje jetru, izaziva dekalcifikaciju i loše varenje. Kada se uzima u velikoj količini, taloži se u organizmu kao salo. Ali, beli šećer nije jedini zaslađivač. Postoje prirodni visokokvalitetni zaslađivači koji imaju pozitivno i blagotvorno dejstvo na organizam.
Dnevni unos šećera iznosi maksimalno 50 grama u slatkišima, a u prirodnim izvorima i više. U ovu dozvoljenu količinu spadaju i zaslađivači u nekim proizvodima, na primer u hlebu ili cerealijama. Ako se pitate koliko grama šećera sadrži neki proizvod, pogledajte na etiketi pod "ugljeni hidrati".

SKRIVENI ŠEĆER U PROIZVODIMA "BEZ ŠEĆERA"

Šećer se “krije” u namirnicama za koje nikada ne biste pomislili da ga sadrže. Nalazi se u svim gaziranim napicima, sokovima, keksu i svim ostalim konditorskim proizvodima. Ali, ima ga i u konzerviranoj hrani, hlebu, pivu, cigaretama, majonezu, salatnim prelivima, kečapu, dimljenoj šunki, suhomesnatim proizvodima, gotovim supama, čipsu od krompira, instant čajevima i kafi. Iza drugih naziva, kao što su glukoza, saharoza, dekstroza, laktoza, galaktoza, fruktoza, često se krije - šećer. Mnogi proizvodi na kojima piše da su “bez šećera” u stvari sadrže veštačke zaslađivače hemijskog porekla koje naš organizam ne prepoznaje kao hranu.
ZDRAVI I NEŠKODLJIVI SLATKIŠI
Da biste se izborili sa preteranim unosom šećera, možete sami da pravite slatkiše koristeći žuti šećer, med i malteks, makrobiotički zaslađivač, a kada baš želite da sebe i porodicu obradujete "pravim" kolačem, umesto propisane količine šećera stavite za trećinu manje, ukus se sigurno neće značajno promeniti. Osim toga, umesto čokoladica trebalo bijesti suvo voće i proizvode od integralnog brašna.
* Medenjaci se mogu konzumirati bez griže savesti, a posebno kada su pripremljeni sa medom i integralnim brašnom. Integralno brašno daje organizmu B-vitamine potrebne za nerve, kao i antistresni mineralni sastojak magnezijum. Med smiruje i opušta zahvaljujući svojim biljnim hormonskim sastojcima.
* Keks sa cimetom takođe podstiče zdravlje. Jača želudac, podstiče rad žuči i ima pozitivan uticaj na vrednosti šećera u krvi. Cimet može da poboljša kvalitet života dijabetičara.
*Čokolada sa visokim sadržajem kakaoa, od 70 do 80 odsto, podstiče zdravlje kada se s merom i ciljano koristi. Ona sadrži brojne polifenole, zaštitne sastojke koji jačaju srce i krvotok, koče zakrčenje krvnih sudova i štite nas od štetnih materija iz okoline. Najvažniji sastojak je resveratrol.
* Vanila se dobija iz ploda mahune jedne južnoameričke orhideje koja jača rad bubrega i podstiče probavu.
* Kolači spremljeni s anisom doprinose boljem raspoloženje i umanjuju frustraciju i stres. Delotvornost anisa bila je poznata još u starom Egiptu.
* Slatkiši koji se spremaju sa orašastim plodovima su dobri, oni su hrana za mozak jer su bogati mikroelementima fosforom, bakrom i gvožđem. Dragocene nezasićene masne kiseline u orašastim plodovima jačaju srce i sprečavaju povećane vrednosti holesterola.

Priredila: Snežana Milošević

Komentari (0)

Loading
Tamara Roksandić hellomagazin

Najnovije vesti