Budislava Keković: Oaza ljubavi i umetnosti

Budislava Keković: Oaza ljubavi i umetnosti

Autor: | 19/08/2012

0

Modna dizajnerka Budislava Keković mirnu oazu pronašla je u stanu od sto trideset pet kvadrata, smeštenom na Novom Beogradu. U blizini „Studenskog grada“ nalazi se zgrada koju je projektovao otac njenog supruga Uglješe, čuveni arhitekta, nekadašnji dekan Arhitektonskog fakulteta Aleksandar Keković. Pošto je svim Kekovićima porodično zajedništvo iznad svega, u istoj zgradi posedujutri stana. U prizemlju žive Uglješini roditelji koji se trenutno nalaze u Crnoj Gori, gde je njegov otac prihvatio poziv da unapredi tamošnji Arhitektonski fakultet, dok su na potkrovlju u jednom stanu Uglješina sestra, a preko puta se nalazi dom kreatorke cipela i tašni koji deli sa svojim izabranikom i sinovima, dvanaestogodišnjim Mrđanom i osmogodišnjim Nemanjom.

U prostranom dupleksu svaki član je pronašao svoj kutak. U donjem delu nalazi se veliki dnevni boravak koji sa trpezarijom i kuhinjom čini celinu, dok je spavaći blok odvojen. Svaki sin ima svoju sobu, a tu se nalaze i njihova spavaća soba i kupatilo, dok je drugi nivo divnog domarezervisan za radni deo, u jednom Budislava osmišljava izgledcipela, dok u drugom delu njen suprug dizajnira enterijer. Iako je završio Likovnu akademiju, Uglješa je pre sedam godina sebe pronašao u uređenju enterijera, čime se danas bavi. Par je stan opremio modernim nameštajem, u kome dominira crno-bela kombinacija, sa mnogo detalja, a zidove krase Uglješini radovi.

Zbog čega ste izabrali Novi Beograd kao idealno mesto za život?

Budislava: Uglješa je odrastao na Novom Beogradu, a sasvim slučajno se dogodilo da naš stan bude u ovoj zgradi. Uglješin otac ju je projektovao i kupili smo ga u sivoj fazi, pa smo mogli da ga uredimo prema našim zamislima. Uređivali smo ga od nule. Ovo je druga verzija stana, u prvoj je bio svetao, nameštaj je bio u beloj boji, a pre tri godine smo ga renovirali i sada je najviše zastupljena crno-bela kombinacija. Mnoge komade nameštaja, tačnije police, trpezarijski sto, kao i onaj u dnevnoj sobi, dizajnirali smo Uglješa i ja.
Uglješa: Odrastao sam u Bloku 45, zbog čega mi je Novi Beograd blizak, što nije bio slučaj sa mojom suprugom koja je odrasla u centru grada. Najudaljenije mestokoje je posetila na Novom Beogradu bila je ulica Šest kaplara u blizini sadašnjeg šoping mola „Ušće“, gde joj je živela prijateljica.

Da li je Uglješa kao dizajner enterijera bio zadužen za opremanje i vašeg stana ili ste i vi imali udeo u tome?
Budislava: Uglješa je napravio raspored prostorija i odredio im funkciju.  Najveći deo enterijera je on odradio, ali su detalji bili moje zaduženje, gde se vidi moj pečat. Dominiraju vaze koje su moja opsesija. I pored toga što više nemam mesta gde da ih držim i dalje ih kupujem. Povremeno nešto promenim da bih osvežila prostor, ali se trudim da ga ne preopteretim i da ne remetim formu koju ima.

Zbog čega ste kuhinju pripojili dnevnom boravku?
Budislava: Kuhinja je u sklopu dnevnog boravka, ali je na neki način odvojena stubovima. Išli smo na to da je pridružimo delu gde se najviše sedi, gde se družimo sa našim prijateljima koji nam često dolaze u goste.
Uglješa: Kuhinja više nije deo koji bi trebalo izolovati, prvenstveno zbog komunikacije među ljudima. Domaćica u toj prostoriji provede pola dana i kada bi bila odvojena, ne bi ni bila sa porodicom. Kuhinja je danas dostigla takav nivo da je ne bi trebalo sakrivati. Mnogo se sredstava i energije ulaže u to da ona zadivi dizajnom. Mi smo našli odlično rešenje gde će za nijansu biti naznačena kao odvojena celina, a u stvari je u sklopu dnevnog boravka.

Ko je u vašem domu zadužen za kuvanje?

Budislava: Naravno, ja. Svojim dečacima ispunjavam svaku želju, mada su za slatkiše, koje svi obožavamo, zadužene bake. Kuvam svakodnevno, Mrđan obožava paste, dok Nemanja najviše voli ribu.
Imate mnogo slika, koji autori su najzastupljeniji?
Budislava: S obzirom na to da je Uglješa slikar, zidove krase njegovi radovi.
Uglješa: Sve slike su moje. U crnogorskom Nacionalnom muzeju savremene umetnosti u stalnoj postavci se nalazi i jedna moja slika, oni su je otkupili, što za mene predstavlja veliku čast. Završio sam Likovnu akademiju, ali sam pre sedam godina sebe više pronašao u dizajnu enterijera nego u slikarstvu.

Da li je to što ste potomak čuvenog slikara Petra Lubarde uticalo na vaš profesionalni izbor?
Uglješa: Petar Lubarda je bio ujak mom ocu. Imao sam četiri godine kada je umro i ne pamtim ga. Moj otac je bio zaljubljenik u slikarstvo i u mladosti je dosta vremena provodio u Petrovom ateljeu. Iz njegove priče i te ljubavi prema ujaku nosim uspomene na Petra. Njegova dela su na sve članove familije direktno ili indirektno ostavile trag. Petrovo slikarstvo sam osetio, svaki njegov pokret koji je pravio pronalazim u genima i na osnovu toga sam sklapao kopče. To je neka čudna veza koja postoji između nas. U Crnoj Gori sam imao izložbu i tada su kritičari, znajući da sam rođak Petra Lubarde, napisali da nisam njegova kopija, već da se u mojim delima oseća njegova energija koju sam preneo na svoj izraz.

Intervju: Sandra A. Rilak
Foto: Vuk Nenezić

Komentari (0)

Loading
Tamara Roksandić hellomagazin