Zaštita očiju na suncu

Zaštita očiju na suncu

Autor: | 14/07/2012

0

Poznat je negativan učinak ultraljubičastog zračenja na kožu, koje se odražava nanjeno ubrzano starenje, kao i da preterano izlaganje sunčevoj svetlosti povećava rizik od nastajanja raka kože. Jednako štetan uticaj sunčevi zraci imaju i na oči, koje najčešće zanemarimo, misleći da je dovoljno staviti naočare, ne misleći na njihov kvalitet.
Često se misli da sunčeva svetlost zbog zablještenja samo smeta očima, a manje je poznat njen i te kako štetan učinak na oči. Od sunca mogu biti ugrožena sva tkiva oka: spojnica (sluznica, odnosno konjunktiva), rožnica, sočiva i mrežnica. I kratkotrajno gledanje direktno u sunce, bez ikakve zaštite može već posle desetak sekundi jako i trajno oštetiti žutu pegu na mrežnici koja je fokus oka.
Sunčeva svetlost predstavlja vrstu energije koja se, kada je oko apsorbuje, pretvara u toplotu ili uzrokuje hemijske reakcije u tkivima oka, što može da izazove trajno oštećenje oka, ako je njegova prirodna sposobnost samozaštite nadjačana. Različiti delovi oka apsorbuju različite delove spektra Sunčevog zračenja. Tako spoljašnji omotači oka, rožnjača i konjunktiva apsorbuju UVB zrake, sočivo uglavnom apsorbuje UVA zrake, a retina vidljivu svetlost. Zbog toga, ako su oči previše izložene ultravioletnom zračenju, mogu biti oštećeni prednji delovi oka, dok ako je vidljiva svetlost previše blještava, intenzivna, ili se gleda direktno u Sunce, makar i na kratko, može se oštetiti retina ili se trajno izgubiti vid.
Deca su najugroženija jer je dečje oko vrlo osetljivo na ultravioletno zračenje, a ne znaju sami da se zaštite. Bebe i sasvim mala deca se ne smeju izvoditi na direktno sunce od 10 do 16 sati. U rizičnu grupu spadaju i starije osobe, kao i one kojima je operisana mrena ili imaju bolesti mrežnice.
S obzirom na potencijalni rizik od oštećenja oka zbog štetnog delovanjasunčevog zračenja neophodno je preduzeti potrebne mere zaštite. Nošenje naočara za sunce je neophodno. Jedini uslov koji one moraju zadovoljiti je da stakla imaju filtar koji ne dopušta prodiranje štetnih ultravioletnih zraka (do 400 nm talasne dužine). Sve ostalo pitanje je izbora, ukusa i materijalnih mogućnosti.
Osim toga, potebno je nositi i šešir sa širokim obodom ili štitnik kada smo izloženi intenzivnoj, bleštavoj svetlosti. Ovakav šešir blokira oko 50 odsto ultravioletnog zračenja i smanjuje ono koje može da stigne do oka iznad ili oko naočara. Takođe, trebalo bi koristiti naočare koje su tako dizajnirane da onemoguće prodor perifernih zraka u oko.
Uvek kada je moguće trebalo bi smanjiti rizik, izbegavanjem izlaganja bleštavoj svetlosti, naročito leti, između 11 i 16, kada je zračenje Sunca najintenzivnije. Posebnu pažnju trebalo bi obratiti kada je oblačno, jer je i tada velika mogućnost da se oči oštete zbog refleksije.
Roditelji bi trebalo da obrate pažnju na decu da budu odgovarajuće zaštićena, i da naočare nisu modni dodatak već su im potrebne, kao i odraslima sa zaštitnim ultravioletnim filterom. Nikako im ne bi trebalo kupovati plastične i tamne jer će se zbog zatamnjenja njihova zenica proširiti da uhvati više svetla i time direktno otvoriti vrata za štetne sunčeve zrake, pri čemu imamo lažni osećaj sigurnosti.
Izbor naočara za sunce
Pravilno odabrane naočare za sunce doprineće zaštiti očiju od ultravioletnih zraka, jake svetlosti i plave svetlosti. Trebalo bi odabrati dovoljno tamne naočare koje će obezbediti komfor, ali nikako toliko tamne da smanjuju oštrinu vida.
Ne može se reći koliku ultravioletnu zaštitu neke naočare pružaju prema njihovoj ceni, boji ili zatamnjenosti. Za to je potrebno obratiti pažnju na etiketu na proizvodu koja će garantovati tip i količinu zaštite. Najbolje ih je kupovati u optičarskim radnjama gde je veća sigurnost u njihov kvalitet jer nije dovoljno da na deklaraciji piše „UV zaštita" već ultravioletni filteri moraju biti stvarno ugrađeni u staklo. Međutim, nije dovoljna samo oznaka „UV zaštita" već "100 odsto UV zaštita". To se može proveriti u bolje opremljenim optikama koje imaju aparat za testiranje naočara - fotometar koji meri ultravioletnu transmisiju. Veoma tamna stakla ne moraju biti i dobra, ona mogu da izazovu poremećaj u percepciji boja, kao što su, recimo, svetla na semaforu, a mogu dovesti i do dilatacije zenica, što dodatno povećava količinu ultravioletnih zraka koji prodiru u oko i oštećuju ga. Zaštita nije direktno povezana sa zatamnjenjem ili bojom. Neutralna siva i amber stakla su dobar izbor i dozvoljavaju viđenje boja bez promena. Polarizovana stakla minimiziraju blesak, ali ne blokiraju ultravioletne zrake. Plavu sveltost najbolje će smanjiti siva (srednje do tamna ), braon i zelena stakla. U svakom slučaju najbolji izbor boje stakla su: siva, zelena ili braon.
Idealno bi bilo da sve naočare, uključujući i one sa dioptrijom, apsorbuju čitav ultravioletni spektar, jer se ultravioletni apsorbensi mogu inkorporirati u skoro sav optički materijal koji je sada u upotrebi i ne utiču na vidne funkcije. Prednost bi trebalo dati plastičnim u odnosu na staklena sočiva.
Poznate modne marke naočara pružaju i kvalitet. Ne preporučuje se kupovina jeftinih naočara na neproverenim mestima. Sem što se brzo pohabaju, pa im se smanji prozirnost, ne pružaju ni zaštitu od ultravioletnog zračenja. Uz to, imaju slabu optičku čistoću i često daju iskrivljenu sliku, što dodatno izaziva   naprezanje vida i zamor. Izbor naočara za sunce zaista je veliki, pa bi se, osim prema ukusu i ceni, trebalo voditi i kvalitetom. One koje daju ugodnu i ne previše tamnu sliku trebalo bi da budu prave.

Komentari (0)

Loading
Tamara Roksandić hellomagazin