Nenad Borovčanin: Neustrašiv i nežan

Nenad Borovčanin: Neustrašiv i nežan

Autor: | 24/05/2012

0

Najbolji srpski bokser Nenad Borovčanin  nedavno je po drugi put odbranio titulu evropskog prvaka. Meču, koji je organizovan u njegovom rodnom gradu Loznici, prisustvovalo je nekoliko hiljada gledalaca, što je još jedan dokaz da tridesettrogodišnji borac polako vraća ovu plemenitu veštinu među ljude. Zbog toga je srećan, a ponosi se činjenicom da mnoga deca upravo zbog njega navlače rukavice i ulaze u ring.
- Pre ovog meča bio sam osmi bokser na svetu, verujem da će se moja pozicija sada popraviti. Plan mi je da naredne godine budem prvi izazivač za svetsku titulu. Ukoliko u tome ne uspem, planiram da se povučem. Sigurno je da ću ostati u boksu kroz promotersku kuću koju sam osnovao sa prijateljem, koja se bavi povratkom boksa na scenu ne samo u Srbiji već i na prostoru bivše Jugoslavije. Pokrenuli smo i nacionalne škole boksa u okviru kojih obezbeđujemo mladima do devetnaest godina da besplatno treniraju. Trudim se da svojim uspehom deci pošaljem poruku da je bitno da se bave sportom, poštuju porodicu i stiču obrazovanje - kaže za magazin „Hello!“ Nenad.
Sportista koji je početkom godine diplomirao na Pravnom fakultetu, a trenutno je na master studijama, diči se svim pobedama u karijeri, a najveći životni ponos su mu troipogodišnji sin Andrija i supruga Ana, jedina osoba koja je do sada uspela da ga „nokautira“.
- Supruga i ja smo iz Loznice gde smo se i upoznali, na Božić, pre pet godina. Simpatije su se rodile na prvi pogled i nije nam dugo trebalo da započnemo vezu. Posle nepunih godinu dana smo se venčali. Srećan sam što pored sebe imam takvu ženu kao što je Ana. Ona ima mnogo razumevanja za sve moje obaveze, ide na sve moje mečeve i njeno prisustvo mi veoma znači. Samo ona zna kako joj je dok me gleda u ringu - priča Nenad.
- Teško mi je kada ga gledam dok se bori i svaki put mi je sve teže. Dobro ću razmisliti da li ću sledeće godine pratiti meč za svetskog prvaka ako do njega dođe. Mnogo se nerviram, ali sve to držim u sebi kako on ne bi primetio. Posle svakog meča budem slomljena kao da sam ja boksovala - priča Ana i ističe da njen suprug van ringa nije grub, već nežan i osećajan muškarac.
Da bi je osvojio, Nenad je morao da se potrudi. Ana nije „pala“ na lepe reči i romantične trenutke koje joj je priređivao, ali sportistu to nije obeshrabrilo, već je bio uporan da osvoji ženu koja mu se dopada. Dve godine posle izgovaranja sudbonosnog „da“ rodio im se sin kome su oboje maksimalno posvećeni.
- Ne znam da li sam strog, pre bih rekao da sam razuman otac. Trudim se da razumem sve Andrijine potrebe i njegovo ponašanje. Dugo sam se trudio da obezbedim uslove da mogu da treniram tamo gde mi je porodica. Nisam želeo da mi se sin stalno seli iz jednog u drugi grad. U Beogradu smo već izvesno vreme i tu planiram da ostanemo. Imam vremena i za treninge i da se posvetim porodici, a vreme koje provedem sa Andrijom i Anom najveće mi je uživanje. Trudim se da sinu razvijem sportski duh, voleo bih da bude sportista. Kroz bavljenje sportom postaće disciplinovan, razviće takmičarski duh, naučiće da se prema svemu ophodi na fer-plej način i da ne beži od problema, već da se suočava s njima. Bitno mi je i da stekne visoko obrazovanje.
Supružnici se slažu da njihov sin neće ostati jedinac, ali odluku kada će dobiti brata ili sestru Nenad je prepustio životnoj saputnici.
- Volela bih da imam devojčicu. Kada bih znala da ću roditi kćerku, odmah bih ostala u drugom stanju, ali pošto se to ne zna, još malo ćemo sačekati.
- Kada ćemo proširiti porodicu zavisi od Ane. Žena je ta koja u braku podnosi veliku žrtvu, a svaka trudnoća je dovoljan razlog da kažem da su žene hrabrije od nas muškaraca
- kaže na kraju Nenad.

Piše: Sandra A. Rilak
Foto: Janko Petković

Komentari (0)

Loading
Tamara Roksandić hellomagazin