Sanja Beštić: Beograđanka koja je osvojila Njujork

Sanja Beštić: Beograđanka koja je osvojila Njujork

Autor: | 04/05/2012

0

Naša talentovana umetnica koja godinama režira predstave na Brodveju, Sanja Beštić nedavno je u galeriji “MC” na njujorškom “Vest endu” bila zvezda premijere drame “Sve o ženama”, hrvatskog književnika Mire Gavrana, koju je ona režirala. Dobila je sjajne kritike, a uporedo sa poslovnim uspesima mlada Beograđanka i privatno je veoma zadovoljna. Otkako je u vezi sa glumcem i režiserom Šonom Stounom, sinom čuvenog reditelja Olivera Stouna, Sanja ima sve veću inspiraciju za stvaranje.
Za magazin „Hello!“ najpre govori kako je upoznala Šona pre nekoliko meseci.
- Slučajno sam upoznala Šona na jednoj privatnoj zabavi naše zajedničke prijateljice, takođe umetnice. U trenutku upoznavanja nisam ni pretpostavila da je to „mali dečak“ iz filmova Olivera Stouna koji je odrastao i postao reditelj, ali i zgodan momak. Sujeveran po prirodi, Šon je primetio moju "crvenu narukvicu" koja me na neki način obeležava. Nisam naročito sujeverna, ali mi je zanimljivo da nosim crveni konac na ruci od rođenja, jer su moji roditelji to želeli zbog mog datuma rođenja - 13. Na svaki svoj rođendan stvaljam novu "crvenu narukvicu".
Pričala sam sa Šonom o tome jer je on vrlo zainteresovan za sve što pomera granice normalnog. Nedavno je režirao film „Graystone” koji govori o paranormalnim aktivnostima
- kaže Sanja koja ističe da se njihov odnos zasniva, pre svega, na prijateljstvu.
- Prijateljstvo je ključ svakog odnosa, a imamo i slična interesovanja. Iako je sin slavnog reditelja, njegov problem “probijanja” u umetničke krugove nije ništa manji u odnosu na mene, koja sam došla iz Srbije. Doduše, to je stvar njegovog izbora. Odrastati sa filmskim genijem i pokušati da ga dostigneš, veliki je izazov i pritisak. Nadmašiti njegovog oca je ozbiljna misija. Šon je posvećen radu na dokumentarcima jer je prvo završio istoriju, pa film. Dugo već radi na priči o Drakuli, zbog čega je izvesno vreme proveo u Rumuniji istražujući, a ima nameru da poseti istočni deo Srbije jer je od mene čuo mnogo interesantnih priča o tom kraju - govori rediteljka o svom dečku za koga kaže da je drugačiji, poseban, zbog čega ponekad ljudima deluje čudno.
- Ima ideje koje sprovodi, prava za koja se bori, veoma je inteligentan i ima petlju da ustane kad svi ostali odluče da sede. Zato se mi mnogo poštujemo. On se divi činjenici da sam ja sa dva kofera došla da “osvajam Ameriku”, a ja se divim njegovoj borbi da se izdvoji, da istraje u tome da ne uživa u privilegijama “holivudskog sina”. Fasciniraju me njegova hrabrost i skromnost. Iako imamo drugačiju estetiku i ideju kako da oblikujemo svoju umetnost, razumemo se na višem nivou. Često komuniciramo samo preko fotografija koje jedno drugome šaljemo mobilnim telefonom. One govore o trenutku gde smo i našem trenutnom emotivnom stanju. Postoje trenuci kada smo jako slični, ali i oni kada ne mogu da verujem koliko smo različiti. Odrasli smo u različitim delovima sveta i školovali smo se u drugačijim školama - kaže umetnica koju raduje što može mnogo da nauči od partnera koji je odrastao pored velikog reditelja Olivera Stouna.
Sanjin komad „Sve o ženama“, predstava koja je napisana iz muške perspektive, a režirana kroz žensku, izazvao je veliko interesovanje.
- Interesantno je da petnaest ženskih likova pokriva nekoliko životnih stadijuma. Ljubav pokreće sve, zaokuplja nas, ispunjava, bez nje ne postojimo. Ovo je komad Mire Gavrana koji je premijerom u Njujorku, koja je prva u Sjedinjenim Američkim Državama, doživeo svoju trideset drugu premijeru u svetu. Glumci su Amerikanci. Inače, trudim se da se ovde izdvojim, pored mnogo ljudi koji sanjaju iste snove, po tome što ću raditi jedinstvenu stvar. Režiram uglavnom komade sa prostora bivše Jugoslavije. Biram moderne ili klasične pisce i prikazujem najbolje od onoga na čemu sam se gradila kao umetnik. Mislim da Srbija, kao i ceo region, ima toliko toga da ponudi, zadovoljstvo mi je da pokažem svetu najbolje što imamo. Takođe, produkcija komada je suvoparni deo lestvice koji mora da se pređe da bi nastao finalni proizvod. Ne mora po svaku cenu da bude iscrpljujući, ali uglavnom jeste. Previše organizacionih i finansijskih faktora je uključeno, ali sam imala sreće da ovde budem deo “Storefront + Bench Productions” kuće, koja me je sjajno obučila. Pošto je u Americi producent odlučujući faktor, a ja dolazim iz Evrope gde je reditelj “bog”, rado sam koproducent svojih projekata, pre svega zbog odluka koje producenti donose - govori Sanja koja trenutno radi na scenariju za kratki film „Žvaka“.
- Plan je da novi film počne sa snimanjem u septembru na ulicama Njujorka. Priča je bazirana na tri osobe koje su povezane žvakom zalepljenom na vrelom njujorškom asfaltu. Sve tri životne priče su međusobno povezane najvažnijim pitanjima današnjice.
Takođe, radim na još jednom projektu Dejana Dukovskog „Who the fuck Started all this“, u kojem sarađujem sa bosanskim rediteljem Harunom Mehmedinovićem, poznatom po filmu “U ime sina“ u kojem glavnu ulogu tumači Sergej Trifunović. Interesantno i ironično je da se takav komad o raspadu stare Jugoslavije radi na tlu Amerike u koju smo svi mi izbegli. Pogotovo što će režiju potpisati Srpkinja iz Beograda i Bosanac iz Sarajeva. Ekipa će biti sastavljena od glumaca stare Jugoslavije koji su bazirani u Americi. Budući da i Harun i ja imamo divno iskustvo u radu sa Sergejem Trifunovićem, oboje radimo na tome da nam se on pridruži u ovom projektu, a pregovaramo i sa Goranom Višnjićem. U preliminarnom smo dogovorima i sa mojim dečkom Šonom da bude jedini američki glumac u ovom projektu - kaže Sanja koja se nedavno našla na stranicama italijanskog „Voga“ u modnom editorijalu.
- Fotografije su rađene u Njujorku, a deo su “Bloodhoney” projekta koji je uradio Harun Mehmedinović. Inspirisan ljudima otpočeo je psihološko-fotografski projekat gde prikazuje modele u njihovoj samospoznaji i odrazu u ogledalu. Na fotografijama, ja stojim na mestima u Njujorku koja su krucijalna za moj život i moje snove. Najpopularnije fotografije iz tog seta zovu se „Midnight Persona” i objavljene su na stranicama italijanskog “Voga“ - kaže rediteljka koja se odlično snašla u Americi, ali njeni najbolji prijatelji žive u Zemunu.
- To su ljudi sa kojima sam podelila najveći deo svog života. Oni koji me “poznaju u tišini“. Iako sam mislila da je nemoguće ostvariti duboka prijateljstva u Njujorku, imala sam sreće u tome, pa nekako moji drugovi sada čine moju porodicu. Naravno, ništa ne može da zameni srećnu činjenicu da je i moj brat Vladimir odlučio da se preseli u Njujork. To moj uspeh čini većim na svakoj premijeri. Iz javnog života prijatelj sam sa Sonjom Kolačarić, Katarinom Radivojević, Vladimirom Aleksićem, Vladom Georgievim, Ivanom Ivanovićem, Katarinom Šišmanović i fotografom Markom Krunićem - završava Sanja koja zbog svojih roditelja dolazi dva puta godišnje u Beograd.
- Imala sam sreću da od roditelja čitavog života dobijam veliku podršku za sve moje odluke, pa čak i za najluđu i najhrabriju - da postanem emigrant u Americi. Oni mene i mog brata nesebično bodre u našim ambicijama. Ne samo da su uradili najbolje od roditeljstva, napravivši od nas ljude, već na našem putu, iako možda pate, i dalje govore: “Samo napred”.

Piše: Nadežda Jokić

Komentari (0)

Loading
Tamara Roksandić hellomagazin

Pročitajte još