Ljiljana Blagojević kaže da je srećna što je umela da odabere, ali i da odbije uloge i da nikada u tome nije pogrešila

Ljiljana Blagojević kaže da je srećna što je umela da odabere, ali i da odbije uloge i da nikada u tome nije pogrešila

Autor: | 10/01/2011

0

Jedna od najuspešnijih glumica na našim prostorima Ljiljana Blagojević još kao mlada umetnica naučila je da se karijera ne gradi samo na odigranim nego i na odbijenim ulogama, pa je tako uspeh u poslu izgradila zahvaljujući rolama u filmovima, serijama i predstavama koje predstavljaju vrh  umetnosti. Paralelno sa uspešnom karijerom, ova lepa dama skoro tri decenije živi u skladnom braku sa priznatim dramskim piscem Sinišom Kovačevićem sa kojim ima kćerku Kalinu, takođe uspešnu glumicu. Poslednji poslovni izazov koji je poznata umetnica savladala je uloga u aktuelnoj seriji “Miris kiše na Balkanu” gde igra majku Esteru, ženu kakvom želi da postane kada njena kćerka stvori svoju porodicu.

Kako ste reagovali kada vam je Ljubiša Samardžić ponudio ulogu Estere u seriji „Miris kiše na Balkanu“ i da li je snimanje serije bilo naporno?

- Bila sam vrlo srećna kada sam čula za ekranizaciju romana, jer žene masovno decenijama čitaju tu knjigu i čak od mnogih čujem da su roman čitale pre izvesnog broja godina, ali ga ponovo čitaju da bi se podsetile. Što se tiče snimanja, radili smo tokom leta i bilo je vrlo naporno pošto je tempo bio žestok tako da smo radili i po dvanaest sati dnevno, ali smo već tada znali da će serija postići odličan uspeh. Postojala su dva štiha koja su to garantovala, prvi je Ljubiša Samardžić, čovek koji odlično vlada pričama koje se bave epohom, jer je on prvenstveno esteta, drugo on je glumac koji je toliko toga snimio u svojoj karijeri, i sve to uz odličan roman Gordane Kuić garantovalo je da će serija postići uspeh. Ovo je nešto drugačije od svega što se sada viđa na našim televizijama i to je kao kad sretnete dobrog frajera ili zgodnu devojku i kažete: „Ali ovo danas više ne postoji“.

Kakve su reakcije ljudi koji su videli prve epizode?

- Svi su oduševljeni i masovno mi govore ko će dočekati sledeću epizodu. Sigurna sam da će ova serija sa svakom epizodom biti sve gledanija, a njen rejting će skakati iz reprize u reprizu. To nije serija koja se potroši za jedno gledanje, već je takva da će da traje. Što se mog iskustva tiče, tako je bilo i sa serijom „Kraj dinastije Obrenović“. Mada smatram da se na rejtinge ne treba mnogo osvrtati, jer ono što se najviše konzumira nije i najbolje. Šekspirove ili Geteove knjige nisu najčitanije, a znamo da njihova dela spadaju u vrh naše civilizacije, niti je najslušanija Mocartova i Betovenova muzika. Neke emisije moraju da jure rejting jer im je to smisao postojanja, ali umetnost ne treba da se bavi time, već njen zadatak mora da bude da osvesti i oplemeni čoveka i da ga približi čovekovoj suštini - da je misleće i emotivno biće.

Morate li u današnje vreme da pravite kompromise i da radite nešto što inače ne biste?

- Najteže je mladima u ovom vremenu u svim profesijama. Možda ja i ne moram da pravim velike kompromise, niti ih pravim. Na početku karijere igrala sam samo ono što može da me vodi napred i stalno sam govorila da se karijera pravi i na odbijenim, a ne samo na odigranim ulogama. Kad danas pogledam koliko sam stvari odbila, naročito kada je reč o filmu, vidim da nisam pogrešila i da ti filmovi ne spadaju u vrh naše kinematografije, a stvarno mogu da se pohvalim da sam igrala u onim kinematografskim ostvarenjima koja su ostala u vrhu, i to kinematografije one velike Jugoslavije. Posle nekoliko godina, kada sam stvorila svoju porodicu i kada sam imala obaveze prema detetu, prihvatala sam i uloge koje me ne vode napred, ali sam se trudila da mi bar ne štete.

Poznato je da je vaša kćerka mlada i uspešna glumica Kalina Kovačević. Šta joj savetujete kada je reč o profesiji?

- Tu je najbolji savetnik lični primer, a ne priča. Ona na neki način jeste svojeglava i smatra sebe zrelom i odraslom, što je i potvrdila, tako da moj savet gotovo i ne traži. Uvek sam tu za nju ukoliko joj nešto treba, ali ona smatra da može sama da odlučuje. Međutim, vidim da ne greši što se tiče izbora uloga i da neke odbija. Mnogo puta sam joj rekla: „Ako nemaš para, ne moraš da radiš ono što smatraš da je loše, mi ćemo ti dati“. Ne plašim se ja za nju, jer vidim da ne srlja i da nije nestrpljiva i zna da može da nastupi period kada ništa ne radiš, a onda se neko seti da postojite. Meni su se dešavale pauze i po dve godine, pa sam umela da čekam, ali da bi mogao da čekaš, moraš da imaš neke svoje predstave koje igraš i koje neguješ, jer ti to omogućava da ipak opstaneš neko vreme dok te se neko ne seti za seriju ili za film.

U seriji „Miris kiše na Balkanu“ vas dve glumite majku i kćerku, volite li da radite sa njom?

- Ne gledamo mi tako na te stvari, ona je kod Ljubiše dobila ulogu mnogo pre mene, jer je on dugo razmišljao kome da poveri uloge roditelja - Leona i Estere. Na kraju mu je supruga Mirjana savetovala da uzme mene, ali je postojala estetska prepreka, jer ta žena ima plave oči. Međutim, Mira se setila da može da mi stavi sočiva.

Kakva je vaša uloga u pomenutoj seriji?

- Meni je veoma dragoceno što me masovno zovu žene da mi kažu da su plakale dok su gledale seriju zato što ih je Estera podsetila na njihovi majku ili baku, jer gotovo da nema familije koja nije imala ženu koja je stub porodice. Ona je žena kakve se danas retko sreću, jer lepotu vidi u davanju i spremna je da svakoga sasluša i neverovatno je to što ima autoriteta, a istovremeno odiše nežnošću. To je žena koja, i kada deca odu od nje, neće da ih opterećuje da se žrtvovala. Naprotiv, dočekivaće ih uvek sa rodošću. Neće biti posesivna i neće ih ucenjivati svojom ljubavlju, što je danas retkost. Ona je predstavnik tradicije, ali ne u negativnom smislu, i to najbolje pokazuje činjenica da je sve šestoro dece koje ima različito, i što će svoje kćerke podržati kada budu odlučile da se udaju za muškarce druge vere i neće ih prisiljavati da stvaraju porodice sa sefardima.

Jeste li i vi u vašoj porodici imali ženu koja podseća na Esteru?

- Da, to je moja majka. Ona je iškolovala svoju braću i sestre i bila je uvek stub porodice iako je radila. Čak i danas, kada joj njen mlađi brat dođe u goste, pomalo je se plaši.

Da li ste se i vi trudili kroz život da budete stub porodice ili je to nemoguće u današnje vreme?

- Prilično je teško da u savremenom društvu budete takav tip žene, mada ja  mislim da tek dolazi vreme u kome ću se baviti kućom i u kome ću ja biti ta matica oko koje će se okupljati porodica. Kada Kalina dobije svoju porodicu, naravno da će biti normalno da oni uvek mogu da dođu kod mene na ručak koji ću im rado spremiti.

Poslednjih nedelja učestvujete i u promociji knjige „Smrt je neprovjerena glasina“ Emira Kusturice, je li vam drago što je baš vas izabrao da čitate odlomke?

- Naravno, ja sam sa Emirom radila njegov prvi i sada poslednji film i mi se srećemo uvek kada za to ima razloga, ali nismo prijatelji, više se družim sa njegovom suprugom Majom. Njegovu knjigu sam pročitala u dahu. To je jedno iskreno i emotivno štivo koje govori o njegovom odrastanju, odnosu sa roditeljima, sazrevanju, upoznavanju životne partnerke, deci, karijeri, i sa te strane to je vrlo nesebična knjiga koju je podario ovom narodu. Dokaz da su ljudi odlično prihvatili to delo je pun Dom sindikata na promociji u Beogradu, što se više ne događa na predstavljanju knjiga. Nedavno sam pričala kako sam na Palama bila na promociji knjige Matije Bećkovića, a potom i na promociji mog supruga Siniše Kovačevića i kako je tamo bilo puno pozorište. Mislila sam da toliko ljudi u Beogradu nikada ne bi došlo na promociju bilo koje knjige, ali me je Emirova promocija demantovala.

Vaša prva značajna uloga na filmu bila je upravo u Kusturičinom ostvarenju „Sećaš li se Doli Bel“. Koliko je ta uloga obeležila vašu karijeru?

- Jako mnogo, ali uvek volim da naglasim da nisam radila sa Kusturicom zato što je on tada imao „Zlatnog medveda“ ili „Zlatnog lava“, već sam znala da prepoznam da je on genijalan reditelj iako je tada i on bio početnik. Pre nego što sam prihvatila tu ulogu gledala sam na televiziji njegovu dramu „Bife Titanik“ i shvatila sam da je čovek sa vrlo istančanom poetikom. Kada sam pročitala scenario za film „Sećaš li se Doli Bel“, shvatila sam da je vrlo opasno napisan i da postoje scene - Doli Bel se kupa u lavoru, Doli Bel izvodi struptiz, Doli Bel siluju... Da mi je neki drugi reditelj ponudio takvu ulogu, verovatno bih odbila, ali sam bila sigurna da Emir nije egzibicionista, već da ima odličnu estetiku koja je meni bila garant da sa takvim čovekom mogu da se upustim u takvu priču.

Smatrate li privilegijom to što ste imali priliku da u karijeri odigrate mnogo različitih uloga?

- Naravno, zaista sam imala sreću da igram mnogo različitih žena u svojoj karijeri, počev od pomenute Doli Bel, preko uloga u “Portretu” Ilije Pevca, “Gorkim plodovima”, “Kraju dinastije Obrenović”, “Velikoj drami”, pa sve do ove poslednje uloge Estere.

Koje su vam poslovne ambicije?

- Imam veliku želju da ekranizujemo predstavu “Velika drama” za koju je scenario napisao moj suprug i koja se već godinama igra u „Narodnom pozorištu“. Ta predstava opisuje dolazak jedne crnogorske porodice u Vojvodini, odlazak Nemaca iz te sredine, ostanak Srba na istim prostorima na kojima se sve menja i sve to kroz život jedne porodice. Međutim, to je nemoguće bez pomoći nacionalne televizije, a ako to dobijemo, to će biti veliki uspeh. Osim toga, pošto već nekoliko godina predajem glumu na Palama, želja mi je da tamo pokrenemo profesionalno pozorište pošto je to veliki grad koji nema svoj teatar, a Jovan Dučić je tu svojevremeno oformio jako amatersko pozorište, tako da bi to bio prirodan nastavak stvari.

Kakve su vaše želje za narednu godinu?

- Nemam mnogo želja, samo da živimo u zdravlju, veselju, miru i slobodi. Da imamo onoliko koliko nam je dovoljno, a pošto već dugo živimo u teškom vremenu i dosta smo iscrpljeni, mislim da smo zaslužili da se malo i dosađujemo.

Piše: Ivana Nikolić

Komentari (0)

Loading
Tamara Roksandić hellomagazin